Ante, kako su ga nazvali, jer želi da ostane anoniman, star je četrdesetak godina, i ne krije ljutnju zbog činjenice da je njegovi bivšii “drugovi” (proveo je više od polovine života u Jehovinim svjedocima) u javnosti predstavljaju kao ljudi puni hrišćanske ljubavi, visoko moralni i obučeni u fina odijela, dok u prirodi znaju biti, kako kaže, veoma primitivni, bezobrazni i isključivi, pa čak i manipulatori.
Posljednja optužba posebno je upućena vodećim organima i stariješinama lokalnih zajednica (tzv. Skupština, vrsta ekvivalenta župama u katoličkom svijetu), koji se biraju “po sumnjivim kriterijumima”, često su, kako kaže, neznalice i nedovoljno saosjećajni i imaju de facto ovlašćenja, upravljajte desetinama nečijih života i sudbina.
To je čisto jednoglasnost s puno izvještaja, strahova i manipulacija, kao u Sjevernoj Koreji. Jehovini svjedoci u osnovi nemaju toliko negativnog učenja koliko loše u praksi, uz stalno ispiranje mozga, kontrolu ponašanja, čak i nečije misli i osjećanja. Kada čujete razloge za isključenje, o kojima stariji glavni govori, bićete užasnuti. Ljudi su često isključeni samo zato što nekoga povređuju, pa čak i bliski rođaci prijavljuju jedni druge iz straha da će biti kažnjeni zbog toga što se ne prijave, što se takođe može završiti isključenjem – započinje svoje priznanje Ante, izgnanik prije nekoliko godina, poslije izvještaja bivšeg „brata“ koji je navodno primjetio da se – pazite sada – na Anteovoj tiramoli „žensko donje rublje često pojavljuje i nije izvještavao zajednici da ima vezu ili da namjerava da se oženi”.
Da, prema kodeksu Jehovinih svjedoka, besplatne (neudate) braće i sestre moraju se izjasniti o svom odnosu sa nekom osobom i svojoj namjeri da se udaju za istu osobu. Odnos koji iz bilo kojeg razloga ne može rezultirati brakom je neprihvatljiv (ako postane „romantičan“) i može takođe rezultirati isključenjem „krivca“ iz zajednice Jehovinih svjedoka. “Nepristojni osjećaji” su ozbiljan prekršaj, predbračna čednost je imperativ, a druženje bez svjedoka je nepoželjno (na način sastanka Korleonea sa njegovom prvom suprugom na Siciliji, uz “video nadzor” nekoliko svjedoka, barem jednog), masturbacija, pa čak i duži telefonski poziv. razgovori starijeg ili drugog zaposlenog čovjeka sa „sestrom“ koja ima problem, ili čovjekom homoseksualnih sklonosti.
Antina priča odnosi se na jednu od manjih kongregacija izvan Splita, njegovu povezanost sa svjedocima (za koju sada smatra da je porodica nametnuta) i njegovu pojavu nakon službenog pisma kojim ga je obavijestilo da više nije član.
Međutim, ništa mu nije bilo teško osim činjenice da njegova uža porodica više uopšte ne komunicira s njim, a posebno ga boli to što roditelji nisu došli da vide njegovu unuku, kćerku Antinu, koja se rodila prije nekoliko godina.
– Možda bi došli u posjetu ako mogu. Sumnjam da ih srce ne vuče, vjerovatno pate, ali se boje da ih neko neće vidjeti tokom posjete i izvještavanja, pa će i oni biti isključeni zbog tako teškog „prestupa“ – sagovornik Slobodne Dalmacije, inače univerzitetski obrazovan i vlasnik malog posla i prostojno obezbjeđen.
– Kada sam bila dijete, moja majka je otkrila svjedoke u malom kraju gdje smo živjeli. Jedna žena je posjećivala skoro svaki dan i donosila joj bilten o Stražarskoj kuli, koji se sada naziva Stražarska kula; i tako dalje, sve dok je nije privukla u zajednicu. Majka je malo jače, otac je slijedio nju; Imam i mlađu sestru, uvijek je bila bez čvrstog stava i ambicija, idealna za manipulaciju. Za to “stado”. Pored toga, bila je vaspitana u duhu njihovog učenja da “ne postoji spoljni svijet”, zabranili su joj da se druži izvan zajednice Jehovinih svjedoka, nije imala prijatelja niti mogućnosti da izlazi; pronašla je muža u zajednici, muškarca koji je počeo “namamiti” dok je bila maloljetnica. Znate, oni nemaju “uvoz” partnera, moraju pronaći “svoje”. I što prije, čim hormoni „djeluju“, jer nema života prije braka ili masturbacije. Tako mladi ljudi znaju prerano da uđu u brak iz koga nema izlaza osim po cijenu isključenja iz zajednice. Jedino legitimno rješenje je (koliko ironično) Preljuba partnera, nakon čega se on isključuje, a oštećena strana ima pravo da zaključi novi brak uz podršku zajednice. Kategorije poput neslaganja ili zlostavljanja likova (premlaćivanja) u braku sa vjerskom zajednicom svjedoka nisu razlog za razvod, niti za isključenje – napominje sagovornik.
Kršten je, kaže, uranjanjem u bazen 15-godišnjeg sportskog centra na okružnom sazivu Jehovinih svjedoka. Takav je njihov običaj.
– To je mega-događaj za vas, a za one koji su još neoženjeni i neudati, to je kao sajam stoke u Benkovcu. Potencijalni partneri vide jedni druge, a često usamljeni muškarci srednjih godina koji se nisu uspjeli vjenčati ili oni koji su ušli u zajednicu kao razvedeni (to je zakonito), znaju kako da obrlate maloljetnu djevojku za sebe, kako bi im preporučili brak što je prije moguće, što pravno izvodljivo. Bilo koji prekršaj, čak i veoma ozbiljan, rijetko završava na građanskom sudu, jer je zataškavan; Za Jehovine svjedoke javna reputacija je važnija od svega. Zato nameću takvo formalno odijelo i finu sliku, ali vjerujte mi, to je samo “lik bella”.
– Mnogi od njih ostaju u redovima zajednice iz straha da im bivši prijatelji i rođaci ne okrenu leđa, prestanu da komuniciraju s njima. Kazna socijalne izolacije je vrlo rigidna i bolna, posebno za one koji ne znaju za život izvan zajednice. Srećom, stvorio sam to za sebe. Studirao sam, za razliku od mnogih drugih “svjedoka”, sprijateljio se u studiju i preko posla pronašao vjerenicu, tako da imamo dijete. Njeni roditelji su zamijenili moje. Otpisao sam svoje, u stvari su me prekrižili – tužno rezimira Ante.
Posebno ga boli to što njegova rođena sestra, prilikom slučajnog susreta na ulici, nije ni željela da ga pozdravi u prolazu.
– Razumijem je, ako bi je neko vidio, prijavio bi je i možda je čak i isključen. Stariji znaju biti neumoljivi, među njima ima ljudi koji se ni na koji način ne ističu, sa jedva osnovnom školom, bivšim zavisnicima ili alkoholičarima, što samo po sebi nije problem. Problem nastaje kada neko ko juče nije bio niko i ništa nije vladar nad životima ljudi, tako da njegov ego raste i skružuju se. Mnogi ljudi, obični članovi, to vide, ali se plaše za sebe i porodicu. Kažem vam, sjevernokorejski šljam. Samo što nema krvi, ali zato postoji depresija i samoubistvo – tužan je bivši Jehovin svjedok.
Takođe je rekao da je „braći i sestrama“ savjetovano da se ne bave sportom kako bi se intenzivnije posvetili Bibliji i zajednici.
– Prije svega, Jehovini svjedoci ne vole takmičenja, pa čak ni sportove, bar ne profesionalne. I drugo, ali ne najmanje bitno, oni ne žele da ljudi razvijaju prijateljstvo ili imaju bilo kakav osjećaj pripadnosti (bilo kom sportskom klubu, na primjer), osim zajednici Jehovinih svjedoka. Zato su im se pridružili usamljeni ljudi koji su možda tamo našli neko društvo, što i nije loše – ističe.
– Ljudi su socijalna bića, na primjer moja majka je uvijek bila usamljena i pomalo depresivna. Sada joj je društvo njegovih Jehovinih svjedoka. Ali po kojoj cijeni? Da ne smije vidjeti svoju unuku, niti pozdravljati svog sina na ulici – pun gorčine primjećuje “posrnuli brat”, bivšeg Jehovinog svjedoka, koga su hrišćanski drugovi iz vjerske zajednice “amputirali” do juče kao gangrenno tkivo, jer se, kako kaže, “usudio da ima svoj stav”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu