Ja sam rođena i odrasla Njujorčanka slovenskih korijena, ali život u inostranstvu mi je bio san još od 2008. godine kada sam studirala u Pragu. Nakon što sam se vratila u SAD, magistrirala sam engleski kao drugi jezik, pripremajući se da svoj san ostvarim. Onda sam se zaljubila u svog najboljeg druga iz srednje škole, koji nikada nije napustio Long Ajlend, i sve se promijenilo priča ona.
Dodaje kako je skoro 10-godišnja veza bila fantastična i ispunjena mnogim divnim uspomenama, uključujući nekoliko putovanja u Evropu. Svaki put kada bi se vratili u SAD, postavljala bi pitanje zajedničkog preseljenja u inostranstvo. Ali njen tadašnji muž nije bio veliki ljubitelj ideje zasnovane na njegovom otporu promjenama. Postralo je da su njihove vrijednosti i ono što žele od zajedničke budućnosti znatno drugačije. Na kraju su odlučili da se razvedemo u januaru 2020.
-Osjećala sam se kao da imam drugu priliku da živim svoje snove, a kasnije te godine sam se za stalno preselila u Srbiju. Iako ne želim više da ostanem ovdje, zahvalna sam na iskustvima. Srbija me je zaista iznenadila i preseljenje tamo je bilo zanimljivo – priča ona.
Nikada ranije nije bila Srbiji i prilično je bila neupućena u istoriju i kulturu. Nije govorila srpski, a znala je samo da se tamo tokom 1990-ih desio „zaista loš rat“. Takođe je znala da imaju mnogo odličnih košarkaša i tenisera. U oktobru 2020. rezervisala je tronedjeljni odmor da to provjeri.
–Kada sam sletjela, provela sam vrijeme vozeći se po zemlji i vidjela da je srpsko selo tako lijepo, ali Beograd me je najviše iznenadio. Nisam bila sigurna da li ću osjetetiti neke netrepeljivosti kao posljedice rata, ili da li će stanovnici biti ogorčeni što sam Amerikanka, međutim, svi sa kojima sam razgovarala bili su nevjerovatno ljubazni, velikodušni i radoznali. Pošto mi se Beograd toliko dopao, a bio je na maloj udaljenosti od ostatka EU, kupila sam stan od 50 kvadratnih metara u jednom od najpopularnijih područja za otprilike 50.000 dolara. Renovirala sam sve i tu živim – kaže ona.
“Voljela bih da sam istraživala srpsku scenu za upoznavanje”
Izlazila je sa ljudima u Velikoj Britaniji, Italiji, Španiji, Grčkoj, Slovačkoj i još mnogo toga i nikada nije otkrila da je to problem. Ali nikada nije imala vezu dok je živjela u Srbiji. Priča kako su izlasci u Srbiji toliko različiti, a da su Srbi mnogo tradicionalniji kada su u pitanju romantične veze. Da su veoma fokusirani na definisane rodne uloge, gdje je muškarac glavni izvor prihoda, a žene zapravo ne rade. Žene mogu da rade, ali ideja je izgleda da kada se vjenčate, žena ne mora da radi.
–U Srbiji mi muškarci pričaju i kada pokušam da se upustim u razgovor, ili me ignorišu ili kažu da previše pričam. Kao Njujorčanka, nisam navikla na ovo. Takođe je mnogo više naglaska na izgledu, posebno na težini. Žene ulažu mnogo truda da održe izuzetno mršavu građu i da se oblače za sve – čak i odlazak u prodavnicu. Muškarci su takođe veoma čisti i moderni. Lokalni stanovnici imaju tendenciju da se zabavljaju u svojim užim krugovima, a mnogi su uspostavljeni preko članova porodice, jer je odobravanje porodice izuzetno važno – govori o svom iskustvu i dodaje kako joj se obratilo mnogo oženjenih muškaraca.
“Trebalo je da uzmem u obzir porodicu i prijatelje kada odlučujem gdje da se preselim”
Beograd ima direktan let iz Njujorka, ali destinacija ne izgleda tako privlačna prijateljima i članovima njene porodice kao što bi to mogli biti Pariz ili Barselona. Mnogi od njih Srbiju još uvijek povezuju sa negativnim stereotipima, poput gangstera ili kriminalaca, a neki čak misle da živim u Sibiru ili Siriji.
-Do sada je bio samo jedan od mojih bliskih prijatelja. Bilo mu je sjajno, ali i on je priznao da ne bi došao u Beograd da nisam ovdje – kaže.
“Trebalo je da iznajmim stan prije nego što sam odlučila da kupim”
Priča kako se poslije tri godine u Srbiji osjeća “zaglavljeno”.
-Ne želim više da ostanem ovdje, ali takođe nemam bazu u SAD. Za sada moram da ostanem dok ne smislim solidniji plan preseljenja, a čak i tada moram da smislim šta ću sa svojim stanom. Kirija i drugi troškovi u Beogradu su mnogo niži u poređenju sa drugim mjestima u Evropi. Da sam pauzirala pri kupovini stana, tada bih mogla da iznajmim stvarno lijepo mesto za oko 400 do 600 dolara mjesečno i da ipak uštedim novac za svoj dom iz snova. Plaćam oko 32 dolara mjesečno za struju, vodu, održavanje zgrade i račun za internet i telefon – govori ova rođena Njujorčanka.
“Trebalo je da budem strpljivija i više istražujem”
Kao digitalni nomad, razmišljala je da se preseli na drugo mjesto. Traži radnu vizu da se vrati u Prag, za koju ispunjava uslove, ali mora da uzmem u obzir svoju srpsku imovinu.
-Srbija izdaje boravišne vize na osnovu vlasništva nad imovinom, ali većina zemalja u Evropi nema istu politiku. Bez pravnog razloga da ostanem, mogu da živim u EU samo do 90 dana, na osnovu šengenskih zakona. Najveća promjena koju bih voljela da sam napravila je da sam imala više strpljenja – priča ona, piše Biznis insajder.
Bonus video:
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu