Kada ne znaš šta ti je činiti s politikom, onda pričaj o sukobima, oružju i ratu.
Kada su lideri političkih stranaka prije tri godine stavljali potpise na famoznu Reformsku agendu, tada su se krajnje ozbiljno obavezali na to da će, bar malo, posustati sa stranačkim i familijarnim zapošljavanjem. Međutim, ta ozbiljnost trajala je koliko je mastilu na tek svježe stavljenim potpisima trebalo vremena da se osuši.
Ko bi rekao da su tenderi u Republici Srpskoj namješteni, a direktori korumpirani, i da se milioni narodni kradu nemilice, usred dana i naočigled prolaznika – birača.
Jačanje ekstremne desnice i povećanje broja simpatizera neonacizma u bilo kojoj državi Evropske unije predstavlja povod za ozbiljne rasprave, analize, naučno tumačenje uzroka i traženje lijeka za tu odvratnu boleštinu.
Da su naše hidroelektrane postavljene na Amazonu, a ne na Drini, Vrbasu i Trebišnjici, opet ne bi mogle da proizvedu toliko struje koliko vladajuće partije mogu da izvuku para iz Elektroprivrede Republike Srpske.
U nenadanom napadu iskrenosti, predsjednik Ustavnog suda BiH Mirsad Ćeman prizao je da taj sud najmanje problema s poštivanjem svojih odluka ima u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Šta je političar bez podrške vjerske zajednice, nevladinih organizacija i medija? Opozicionar.
Nekome očigledno odgovara da premijerligaš, Fudbalski klub Borac, ima neriješen status, da godinama ne plaća poreze, struju, ali i plate igračima, bivšim trenerima…
Ma koliko bili nezadovoljni svojim platama, mnogi zaposleni u RS pravi su sretnici jer nisu iskusili kako je raditi sat vremena, a zaraditi taman za pola hljeba, malo mlijeka i koje jaje.
Na sajtu Centralne izborne komisije BiH, uz Izborni zakon BiH, postoji još 22 njegove izmjene, dopune i ispravke, što domaćom pameću, što nametnutim odlukama visokog predstavnika. Ali, zakon i dalje ne valja. Ni tehnički, ni suštinski.
Ambasadorima BiH u svijetu ne može niko ništa, jer su zaštićeni kao bijeli medvjedi. Njihovi mentori iz Predsjedništva BiH, koji ih i postavljaju na ta mjesta, štite ih bezuslovno zbog čega mogu da rade šta god hoće. Umjesto da promovišu državu iz koje dolaze, oni je iz dana u dan sve više – sramote.
Otkako je prije nešto više od deset godina okrenuo leđa Zapadu, Milorad Dodik ne samo da je koristio svaku priliku da to javno i pokaže, već djeluje kao da lider SNSD namjerno provocira one koji su ga onomad nazivali „daškom svježine“ na Balkanu.
Ako „prođu“ izmjene i dopune Zakona u štrajku, koje predlaže Vlada RS, u većini djelatnosti, u kojoj je zaposlena većina koliko-toliko organizovanih radnika, štrajk će biti moguć samo, ako ga podrži – poslodavac.
„Ne može više ovako! Država mora nešto da uradi, inače…“ I onda slijede apokaliptičke prognoze: izumrijećemo, propašćemo…
Oružane pljačke u po bijela dana, serijski provalnici, misteriozne smrti, raketni napadi.
Kada im treba uzeti pare ili ih ubjeđivati da svoj teško stečeni kapital ulažu u „majčicu“ otadžbinu, dijasporci su najdraži sinovi i kćeri svake vlasti.
Kada je aktuelno Predsedništvo BiH prije skoro četiri godine zasjelo u svoje fotelje, dalo je jedno od prilično uvjerljivih obećanja – da će zajedno obići mjesta stradanja sva tri naroda u BiH.
Postoji li većina poslanika u Parlamentarnoj skupštini spremnih da prekrše sve moguće poslovnike i procedure, da bi usvojili zakone koje njima odgovaraju – Ustavni sud BiH nema ništa protiv toga.
Skoro da nema dana da neko od bošnjačkih političara, visokih funkcionera ili intelektualaca svojim izjavama i postupcima slikovito ne pokaže kako bi, po njihovoj zamisli, trebalo da izgleda „harmonični“ suživot u BiH.
Nova istraga i obdukcija tijela nesretnog mladića Davida Dragičevića daće odgovore na sva pitanja, nagađanja i optužbe koje su se nakon njegove smrti pojavile u javnosti.