Korto želi da pomogne nezavisnost Crne Gore, tako što bi blago dopremio republikancima u Ulcinj. U isto vrijeme jadransko more, čitava Dalmacija, Slovenija i Bosna su poprište rata italijanske i austrougarske vojske.
Najopasnije udarce italijanskoj vojsci zadaje kontroverzni vojskovođa Svetozar Borojević, koji rukovodi slavnom Dragoner regiment No 15. U Italiji se tada nalazi i srpski pisac Miloš Crnjanski, koji o pomenutim ratnim dešavanjima piše u tekstu “Komentar o San Vitu”: „Austrijskom vojskom u Italiji komaduje Srbin, Svetozar Borojević (…) Prelazimo zatim rijeku Taljamento, kojom još plove lešine pobijenih konja (…) Stižem zatim u varošocu San Vito…”
Korto Malteze u tom trenutku ne zna da blago koje nosi Crnogorcima, ima veze sa vojskovođom Svetozarom Borojevićem. Borojevićev daleki rod Ivan Borojević je u XV vijeku sa svoja četiri sina osnovao Cetinje. Vojnički gen kao da je ostao zacrtan u krvi familije Borojević. Paradoksalno, kao visoki vojni strateg na strani Austrougarske, Svetozar se u stvari 1915. godine bori protiv svojih predaka.
Svetozar je svakako najpoznatiji i najkontroverzniji “predstavnik” Borojevića sa Banije. Rođen je 13. decembra 1856. godine u selu Umetići pored Kostajnice u krajiškoj porodici i odmalena imao prilike da se upozna sa životom krajišnika.
Njegov otac Adam je služio u 2 Banskoj regimenti i imao uspješnu vojničku karijeru. Svetozar je krenuo očevim stopama, te je vojnu obuku završio u Kamenici kod Petrovaradina, te poslije nastavio u kadetskoj školi u Liebenau blizu Graca. Kao kadet oficir služio je u 52. Ugarskoj Infantry Regimenti sa sjedištem u Gracu.
Učestvovao je u borbama za Aneksiju Bosne u mjestima Kakanj, Kolotić, Visoko i okupaciju samog Sarajeva. Odlikovan je za zasluge u borbi u Bosni posebno za okupaciju Sarajeva i promovisan u čin natporučnika 1880. godine. te je završio ratni kurs u Beču i 1881. godine ulazi u sastav generalštaba, odnosno glavno komandujući 63. Infantry Brigadi.
U periodu 1887. do 1891. bio je instruktor “Theresian Military Academy”, nakon toga redala su se odlikovanja i promocije, a 1905. godine dobiva Ugarsku plemićku titulu i poslije toga se potpisivao sa dodatkom “von Bojna”.
Godine 1913. je promovisan u čin generala i sprovodio mobilizaciju trupa za početak Prvog svjetskog rata. Ratovao je u Galiciji u bitci za Komarov, a postao je poznat kao najbolji obrambeni strateg na frontu kod Isonzo (Sočanski front), gdje je svojom taktikom kažnjavao samoubilačke napade italijanske vojske. Upravo u vrijeme kada se dešava epizoda sa Kortom Maltezeom.
Poslije izgubljenog rata pozivao se na svoje Hrvatsko državljanstvo, te odlučio da postane državljanin Kraljevine SHS, ali u toj novoj državi nije bio dobrodošao, pa je bio prisiljen da se vrati u Austriju.
Međutim, Austrija je prihvatila njegovu prvobitnu odluku da bude državljanin SHS, tako da bez obzira na sve svoje ratne zasluge nije dobio zasluženu penziju od Austrije, a naravno niti od Kraljevine Jugoslavije protiv koje se žestoko borio. Umro je u Klagenfurtu 23. maja 1920. godine, a sahranjen je u Beču.
O životu vojskovođe Borojevića mogao bi da se napiše dobar roman ili snimi film. Šteta što Crnjanski to nije uradio.
Svakako ostaje strip Huga Prata da podsjeti na njega.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.