Iz našeg ugla

Čuvajmo se po noći

Novinari u posljednjih nekoliko mjeseci nikada nisu bili u goroj situaciji.

Čuvajmo se po noći
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Od oduzimanja telefona našem kolegi Nikoli Morači nakon čega je postao osumnjičeni, kao i dva urednika “EuroBlica”, “lov” na novinare postao je posao koji vrlo rado prihvataju svi koji zdušno brane one zbog kojih su i dobili posao.

Prijetnje su postale sastavni dio našeg posla. Više ne prijete lažni profili bez identiteta, nego to rade ljudi na funkcijama. Jedan od njih je i pomoćnik direktora u OŠ “Branko Radičević” Damir Vukelić koji od prošle sedmice ne prestaje da piše komentare na društvenim mrežama. A uglavnom su to indirektne prijetnje sa metaforičkim značenjem koje ispadaju kao savjeti.

Naravno, zbog tih prijetnji, Vukelić nije odgovarao. Niti je sankcionisan. Svi ćute, kako su i navikli, jer ako neko na funkciji prijeti, to su ipak metafore, ništa strašno. A Vukelić nije samo neko tamo. On je nastavnik u istoimenoj školi, pomoćnik direktora, i na kraju, drži časove u Streličarskom klubu Banjaluka. 

Pročitajte još

I sve prijetnje uputio je nakon što su Nikoli Morači i Aleksandru Trifunoviću izgrebani automobili u prošloj sedmici. 

Ko čuva Vukelića da ne dobije nikakve sankcije, pa i onu najmanju sankciju, što Ministarstvo prosvete i kulture Republike Srpske govori, da je prekršen Etički kodeks koji imaju svi nastavnici i profesori u osnovnim i srednjim školama.

Da li je to SNSD, Ujedinjena Srpska iz koje stranke dolazi i direktor OŠ “Branko Radičević” ili neko treći. Jer pomoćnika direktora postavlja upravo direktor. 

Vukelić nam je uputio da se pazimo kada hodamo po danju i noći i ako se uplašimo, to je dobro. Ispada na kraju da se brine o nama. Isto tako, govorio je da Trifunović treba biti srećan što se dosad glave nanosao. I to je pretpostavljam neki vid metafore koja ne spada u krivična djela. 

Pitam se, da li ovakve osobe uopšte trebaju biti u blizini škole, a kamoli biti pomoćnici direktora i predavači djeci u osnovnoj školi, pogotovo, što u istoj školi ide i sin od jednog od napadnutih novinara i da li će napokon neko konkretno reagovati osim što će im očigledne metafore biti nedolična ponašanja.

Na kraju, kada stvarno neko ne bude “nosio” glavu, biće prekasno za bilo kakvu reakciju.