To za Srpskainfo tvrde istoričari iz Srpske i regiona, komentarišući najavu Kristijana Šmita da će u narednom periodu “biti angažovan kad su u pitanju udžbenici istorije u BiH”.
Govoreći na prekjučerašnjoj komemoraciji bošnjačkim žrtvama u Potočarima, Kristijan Šmit, koga institucije Republike Srpske ne priznaju kao visokog predstavnika, između ostalog je rekao da mu je “problematično to što srpska djeca u Republici Srpskoj, ali i djeca različitih nacionalnosti, imaju različite programe iz istorije”.
– Ja dolazim iz Njemačke i znam da je to neophodno. Zbog toga ću u narednom periodu da se jače angažujem – poručio je Šmit.
Pristrasnost
Njegova izjava, očekivano, izazvala je najoštrije reakcije predstavnika vlasti u Republici Srpskoj, ali i brojnih ovdašnjih političara. Srpski član Predsjedništva BiH i lider SNSD, Milorad Dodik, rekao je da Kristijan Šmit neće pisati istoriju djeci u Republici Srpskoj, niti će srpska djeca učiti bilo šta što nije prošlo provjeru prosvjetnih organa Srpske. Dodik je, između ostalog, napomenuo i to da je posljednji put kada su Nijemci ispisivali istoriju na Balkanu poginulo više od milion Srba.
– Stoga, ne bih preporučio Šmitu da se igra istorijom BiH. Ako je istorija učiteljica života, red bi bio da je Šmit izučio istoriju od prije 80 godina, da bi shvatio ovu od prije 27. A i kad je shvati, da to zadrži za sebe – poručio je Dodik.
Inače, prema analizama pojedinih istoričara, koje su u javnosti objavljene krajem prošle godine, učenici u Republici Srpskoj i Federaciji BiH događaje iz posljednje decenije 20. vijeka u istorijskim udžbenicima i dalje dobijaju pristrasno, u zavisnosti od toga da li istoriju uče u srpskim, bošnjačkim ili hrvatskim školama. Dok se đaci u školama u Republici Srpskoj uče tome da su sukobi na tlu bivše Jugoslavije bili građanski ratovi, bošnjački i hrvatski učenici koriste udžbenike u kojima se govori o “agresiji”, “teroristima”, “pobunjenicima”…
Razlike u gledištima
Istoričar Željko Vujadinović za Srpskainfo kaže da je vrlo teško ostvariti “uniformno” mišljenje o događajima koji su se na području bivše Jugoslavije zbivali prije tri decenije.
– U stvari, takvo jedinstveno mišljenje ne postoji nigdje u posmatranju bilo kojih događaja ili bilo kojih procesa. Primjera radi, u Njemačkoj, gdje postoji 16 saveznih pokrajina, svaka pokrajina vodi svoju samostalnu obrazovnu politiku, koja se odražava i na udžbeničku politiku. Što se tiče BiH, dovoljno je pogledati Federaciju BiH, gdje je svaki kanton nadležan za vođenje obrazovne politike na svom prostoru – kaže Vujadinović.
On, između ostalog, ističe da o nedavnim istorijskim događajima na ovim prostorima ne postoje samo razlike u gledištima između srpskih, hrvatskih i bošnjačkih istoričara, kao i drugim ljudima koji se bave naukom, već, kako kaže, postoje velike razlike u gledištima na te događaje čak i u okviru samih navedenih nacionalnih korpusa.
– Tu postoje ne samo različita, već i potpuno suprotstavljena gledišta u vezi s tumačenjem ili posmatranjem istorijskih događaja. Mislim da je od toga mnogo važnije pitanje poimanja šta je to istorija i kako se ona tumači. Osnovni postulati koji su zaduženi da zvanično tumače istorijske događaje trebalo bi da budu poštivanje osnovnih načela koje je istorijska nauka do sada postavila. To bi trebalo da je osnovni zadatak i primarni cilj za sve – tvrdi Vujadinović.
Kompromis
Dodaje da se sa protokom vremena mijenja i socijalna stvarnost iz koje se posmatraju protekli događaji.
– Konkretno, Francuzi su različito gledali na francusku buržoasku revoluciju 30 godina poslije nje i 100 godina poslije. Isto tako, na prostoru bivše Jugoslavije u mnogo čemu se, pa i u poimanju prošlih događaja, različito gleda na događaje iz Drugog svjetskog rata 30 godina poslije završetka rata ili 70 godina kasnije. To je prirodan istorijski proces koji je karakterističan za sve kulture i civilizacije – zaključuje Vujadinović.
Hrvatski istoričar, Dragan Markovina, za Srpskainfo takođe tvrdi da je nemoguće napraviti jedinstven istorijski udžbenik za sve narode u BiH, koji će, kako kaže, pričati samo jednu priču.
– Postoji nešto što je Centar za studije jugoistočne Evrope radio prije desetak godina u pokušaju da se naprave zajednički istorijski udžbenici za cijelu bivšu Jugoslaviju. Ti udžbenici se odnose na cijelu prošlost, pa i na ovo što se događalo prije 30 godina. Naravno, to se odvijalo uz velike otpore, možda čak najviše u Hrvatskoj. Kako bilo, ti udžbenici su napravljeni i oni su objavljeni u PDF, na internet stranici tog centra. Naravno, niti jedan školski sistem nije ih preuzeo i ubacio u nastavu, ali mislim da je to bio neki najbolji put gdje su se svi traumatični događaji naveli, a navedene su i različite perspektive o tome kako te događaje vide narodi i ljudi na ovim prostorima, uz poštovanje elementarnih činjenica koje su neupitne – kaže Markovina.
On zaključuje da bi jedina kompromisna varijanta mogla da bude to da taj rad bude dostupan učenicima u BiH u vidu priručnika.
– To bi, možda, imalo najviše smisla. Da se ne piše jedna istina, već da se u jednom udžbeniku ili priručniku takve vrste daju sve perspektive događaja i da, na kraju, sami učenici procijene ili dobiju uvid u događaje kako ih vide neki drugi – kaže Markovina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu