Nema je ni na Španskim stepenicama, omiljenom mjestu za fotografisanje svih zaljubljenika u kinematografiju i modu. Ista situacija vlada i oko Koloseuma, Foruma, kao i u brojinim rimskim parkovima.
Rim je, kao uostalom i ostali italijanski gradovi, stao. Ono što nisu uspjele vojne sile, pošlo je za rukom virusu korona.
Nakon informacije o pravom stanju stvari u Milanu od strane Petra Spasojevića, Blic je kontaktirao državljanku Srbije koja već godinama živi i radi u Rimu, Ivanu B. Naime, ona u vječnom gradu živi 20 godina, odakle vodi portal “Vodič kroz Rim” i radi kao vodič na pješačkim turama.
Kako je rekla, počevši od četvrtog marta, kada su prestali sa radom škole i fakulteti, život Rimljana se drastično promijenio.
Rimljani su poznati po ležernosti, pa je i situacija bila poprilično ležerna dok je ta neka “crvena zona” bila samo na sjeveru Italije. Iako su škole i univerziteti u Rimu bili zatvoreni još od 4. marta, i postojala je direktiva o higijeni i držanju rastojanja od 1 metra, kao i to da ne posjećujemo mjesta na kojima se stvaraju gužve (koncerti, pozorišta, bioskopi), i dalje smo, recimo, mogli da idemo u muzeje, tržne centre, na sportska takmičenja. Ja sam, na primjer, u skladu s tadašnjim odredbama, obišla izložbu Antonija Kanove i shvatila da sam bila jedini posjetilac muzeja u tom trenutku. Dok sam se s izložbe vraćala kući, bila sam jedini putnik u autobusu. Nesvakidašnje iskustvo, ali me u tom trenutku nije plašilo. Isto tako nije bilo zabrane izlaska van Rima, mnogi od nas su organizovano “švrljali” u prirodi (ovo kažem kao planinarski vodič), kako bi sebi dali “oduška” od cijele situacije. Uslov je bio da može da se garantuje rastojanje od jednog metra između učesnika.
“Kada smo shvatili da je đavo odnio šalu”
Ipak, kada se premijer Italije Đuzepe Konte obratio javnosti i saopštio da je čitava Italija proglašena za crvenu zonu, stvari su postale ozbiljnije, te su žitelji Rima počeli da se striktno pridržavaju pravila.
– Kada je 8. marta cijela Italija proglašena crvenom zonom i kada su pravila, koja su dotad važila samo za sjever, bila proširena i na ostatak Italije, shvatili smo da je đavo odnio šalu i da je vrijeme da počnemo striktnije da se pridržavamo sljedećih pravila:
Izlaziti samo radi odlaska na posao, kod ljekara ili po namirnice. Može se izaći na vazduh, ali se morate držati na distanci od 1 m od ostalih.
Zabranjeno je izlaziti sa teritorije grada u kojem se živi, osim u izuzetnim situacijama (zbog posla, zdravlja). Kazne i zatvor za one koji odlaze bez prijeke potrebe iz jednog grada u drugi. Što se planinarilo – planinarilo se, od danas se “planinari” po Rimu.
Gradski prevoz u funkciji, pod uslovom da su putnici na 1 m odstojanja (u praksi neizvodljivo u gradu kao što je Rim).
Ko može da radi od kuće, mora da radi od kuće. Oni koji moraju na posao, treba da se drže na 1 m distance i da primjenjuju već poznate mjere higijene.
Sve škole i univerziteti zatvoreni. Mnogi od njih su se već aktivirali da sprovode nastavu onlajn.
Svi muzeji, pozorišta, klubovi, diskoteke, teretane, kladionice, sportski tereni i slično – zatvoreni.
Otkazana sva sportska takmičenja, ukljućujući i šampionat u fudbalu.
Tržni centri otvoreni samo radnim danima, vikendom i praznicima zatvoreni.
Restorani i barovi otvoreni od 6 do 18h.
Samoposluge i supermarketi otvoreni, u nabavku može da ide samo jedan član porodice, dakle nema porodičnog šopinga.
Razmatra se zatvaranje svih drugih vrsta prodavnica osim prehrambenih i apoteka.
Odredbe italijanske vlade lokalni čelnici su shvatili veoma ozbiljno, te su zatvorili bukvalno sve u glavu, uključujući i “granicu” sa Vatikanom.
– Sve što je bilo naloženo da se zatvori – zatvoreno je, uključujući i granice s Vatikanom, jer se i tamo pojavio virus (kad smo već kod Vatikana, papa vodi mise preko interneta).
“Najneposlušniji” su, za sada, vlasnici restorana i noćnih lokala, koji mogu da budu otvoreni samo ako mogu da garantuju bezbjedno rastojanje od 1 m između gostiju, a to je za većinu rimskih lokala nemoguće. Oni koji su pokušali prethodnih dana da drže otvorene lokale bez ove garancije dobili su kazne. Njihovi posjetioci – uglavnom studenti – koji su nakon cjelodnevnog sjedenja u kući bez obaveza na fakultetu poželjeli da se vide sa prijateljima bili su “uhvaćeni” od strane medija kako bezbrižno pijuckaju koktele u grupama. Pretpostavljam da im je ovo javno “poniženje” bilo dovoljno i da im se podigla svijest o težini situacije.
Iako su naložene striktne mjere, građana, ali i turista u manjem broju, ipak ima po ulicama glavnog grada Italije. Takođe, u funkciji je i gradski prevoz, ali je isti sablasno prazan.
– Građani i pokoji turista se i dalje kreću i koriste javni prevoz, jer oni koji zbog prirode posla moraju da budu na poslu moraju i da se kreću. Oni koji ne moraju uglavnom izbjegavaju kretanje po gradu, ali daleko od toga da je Rim pust. Zanimljiva je činjenica da su odmah nakon objave da je cijela Italija u karantinu (u nedjelju 8. marta kasno uveče) svi supermakerti koji rade 24/7 širom Italije bili, bukvalno, opsjednuti cijele noći, jer su ljudi u paničnom strahu krenuli u kupovinu namirnica i potrepština. U nekima je, čak, morala da interveniše i policija, jer prodavci nisu mogli sami da obuzdaju navalu.
Kasiri nose maske i rukavice
– S obzirom na to da nam je jedno od rijetkih dozovoljenih kretanja ono radi odlaska u nabavku, niko ne ide samo po hljeb i mlijeko, već se kolica tovare do vrha i panično kupuje i što treba i što ne treba. Juče sam imala prilike da prisustvujem jednoj nadrealnoj sceni u supermarketu u kojem obično nema gužve, ali je juče bio pun do posljednjeg parking mjesta: pošto je dozvoljena nabavka samo jednom članu porodice, cijeli supermarket je odzvanjao od glasova ljudi koji su telefonom bili na vezi sa ostalim ukućanima i jurili da pokupe sve što im je bilo rečeno. Za sada su rafovi još uvijek puni (i vlada nas ubjeđuje da neće biti problema u snabdijevanju hranom), dva su, ipak, bila prazna: oni sa svježim hljebom i mlijekom. Nisam nikad vidjela prazne rafove u Italiji i, moram da priznam, da me je ta scena katapultirala u godine embarga u Jugoslaviji. Srećom, našla sam i hljeb i mlijeko u drugoj samposluzi, ali smo na kasi svi morali da stojimo iza “crte”, dok su kasiri imali maske i rukavice.
Roditelji u strahu predlažu čak i da se organizuju litije po Rimu
Budući da se bavi turizmom, odnosno preko portala Vodič kroz Rim, koji vodi zajedno sa kolegama turističkim vodičima, organizuje ture po Rimu i okolini, kaže da je prisutan veliki strah, te i da se posljedice korona virusa veoma osjećaju i u ekonomskom smislu
– U okolini u kojoj se krećem, a to je turizam, više se osjeća duboka zabrinutost nego strah. I ta zabrinutost se više ogleda u tome kakve će posljedice ostaviti na našu i ekonomsku situaciju Italije nego da li ćemo se zaraziti virusom ili ne. Vjerovatno sam se dobro informisala o načinima širenja i djelovanja virusa, pa se ne izlažem riziku a i, teoretski, ne spadam u grupu onih na koje virus može da ima fatalne posljedice . Ali kad pročitam poruke nekih italijanskih mama iz školske grupe Vocap, shvatam da je kod nekih strah toliki da traže spas u čudu. Baš juče je jedna mama poslala fotografiju statue raspeća Hrista (koja se nalazi u crkvi San Marcello al Corso u Rimu), za koju se vjeruje da je čudesna jer je zaustavila kugu 1600. godine i predložila da je pronesemo kroz grad kako bi nam “pomogla” i oko korona virusa.
Turizam kao sektor je, bukvalno, u kolapsu. Đačke i univerzitetske ekskurzije za ovu godinu su sve otkazane, ljetovanja i zimovanja takođe. Oni koji drže agencije su skoro svi su na pragu zatvaranja, a individualni vodiči su toliko očajni da nude ture u bescijenje. Interesantno je da onaj mali broj naših ljudi koji nas kontaktira radi tura, prvo želi da zna da li je Rim zaista toliko pust i da li su zaista zatvoreni svi muzeji, jer “…ne bismo željeli da šetamo praznim ulicama”. Gospodo, žao nam je zbog pustih ulica, potrudićemo se da ih do Uskrsa popunimo nekako.
Nastava se polako prebacuje na onlajn
Što se tiče izolacije, za građane Rima ona još uvijek na svu sreću nije kompletna, i građani mogu da izlaze iz svojih domova po svakodnevne potrepštine. Takođe, usljed čitave situacije, profesori drže predavanja djeci onlajn.
– Nismo u kompletnoj izolaciji. Činjenica da, ipak, možemo da izađemo kad hoćemo, odemo u nabavku, park ili da se vidimo sa prijateljima (uvijek inteligentno držeći se na metar od svih), daje nam osjećaj nekakve slobode. Mnogo je komplikovanije drastično izorganizovati sopstveni život i raditi od kuće i istovremeno voditi brigu o djeci koja ne idu u školu. Srećom, profesori iz škole koju pohađa moja kćerka počinju polako da izvode nastavu onlajn, pa je ona, razuzdana tinejdžerka od 13 godina, prinuđena da ipak uči i radi domaće zadatke, ali i da u hodu uči kako da koristi računar, šalje mejlove profesorima, učestvuje u video-predavanjima, radi kontrolne onlajn, pravi prezentacije, crta, piše domaće na španskom i engleskom i, generalno, kompjuterski se opismenjava. Sve to je njoj i njenim drugarima iz razreda neopisivo zabavno i, u ovoj tragičnoj situaciji, pomaže im da zaborave da su, zapravo, u izolaciji.
“Mi sa Balkana smo navikli na nestašice…”
Na pitanje o tome da li osjeća strah, kao i da li se deo grada u kojem živi vodi kao potencijalno ugrožen, kaže da za sada nema panike, ali da je čitava situacija oko korona virusa najviše uticala na parking mjesta.
– Možda je nama koji smo sa ex-Ju prostora ovaj karantin kao “dobar dan” u odnosu na sve što smo dosad prošli, embargo, ratovi, nestašice, bormbardovanje, pa lično nemam nikakav poseban strah, niti je kraj u kojem živim drugačiji nego prije proglašavanja “crvene zone” za cijelu Italiju. Dobro, možda ima malo više mjesta za parkiranje. Mnogo me veći strah hvata kad čujem izjave sa one strane Jadranskog mora kako virus “neće u vas jer ste genetski otporni” i kako se ne plašite da se krećete u zonama gdje je virus raširen, jer “neće grom u koprive”.
Jutros sam na mom Fejsbuk profilu privatno objavila opširniji status o tome šta se dešava u Rimu da bih odgovorila na bezbroj pitanja koja su mi postavili zabrinuti prijatelji sa svih strana svijeta, ali ih istovremeno upozorila do čega može da dovede širenje virusa ako se individualno ne usvoje određene mjere. Nisam očekivala da će biti iskopiran i podijeljen brzinom svjetlosti po svim društvenim mrežama, kao da je izvještaj zvaničnog dopisnika iz Rima.
Najbitnija stavka borbe protiv korone – higijena i sprečavanje dezinformacija i panike
Sve informacije koje je napisala u svom statusu na Fejsbuku prikupila je iz zvaničnih saopštenja ljekara, ali i onih nezvaničnih informacija, te kaže kako neke informacije treba uzeti sa određenom dozom rezerve.
– Virus sam po sebi teoretski nije opasan za ljude koji su zdravi i pravi (neki su čak zdravi nosioci i ni ne znaju da imaju virus, pogotovo djeca), ali se izuzetno lako prenosi. Kod ljudi čije je zdravstveno stanje već narušeno, virus može da izazove specifičan oblik zapaljenja pluća ili teški akutni respiratorni sindrom s ozbiljnim posljedicama ili smrtnim ishodom. Ove osobe je potrebno smjestiti na intenzivnu njegu na aparate za disanje (tzv. respiratori). Broj osoba koje imaju potrebu da budu na aparatima u ovom trenutku u Italiji je daleko veći od broja raspoloživih aparata i prilikom primanja pacijenata se vrši selekcija. Privileguju se zdrave i mlađe osobe koje nemaju zdravstvenih problema u odnosu na starije i bolesne. To znači da ako vaš otac od 80 godina, sa dvije ili tri bolesti, bude primljen istovremeno sa ženskom osobom od 50 koja nema nikakvih zdravstvenih problema, vaš otac ostaje bez aparata. Ako vas, koji imate 40, prime istovremeno sa djetetom od 5, vi ostajete bez aparata.
Oni kojima je potvrđeno prisustvo virusa u tijelu i nemaju nikakve simptome idu u kućni karantin na najmanje 14 dana (toliko traje inkubacija ovog virusa, ali može da potraje i duže), i na tome se završava. Činjenica da imaju virus ne znači da su bolesni, pa su tako brojke koje iznose mediji o onima koji su “zaraženi” relativne, jer nisu svi zaraženi i oboljeli. Neki koji su zaraženi mogu da imaju simptome gripa, ali i oni moraju da ostanu u kućnom karantinu.
U ovom trenutku najvažnija stvar je zaustavljanje širenje virusa, a to se postiže izbjegavanjem kontakata. Ako želite da pomognete onima koji žive u Italiji i trenutno su u karantinu, savjetujem vam da im ne postavljate sljedeća pitanja:
– Kako ste? (hvala na pitanju, nismo dobro)
– Zašto se ne vratite u… (zemlja porijekla)? (ne možemo ni do obilaznice oko Rima)
– Da li možemo da dođemo turistički u Italiju? (odgovor je NE, do daljnjeg)
– Brojke o obolelima, inficiranima, koju varijantu virusa imamo i sve ostale naučne i statističke informacije
Ivana poručuje da je namjerno detaljno opisala mjere pažnje, ali i neprimjerene nepažnje kroz koje su prošli stanovnici Italije kako bi svojim sunarodnicima u Srbiji poslala poruku i kakvu-takvu pomoć kroz ono što je iskusila do sada.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu