Jelica je u knjizi pisala o “krvničkom premlaćivanju” kome je pribjegavao njihov otac Milan i za najmanju sitnicu, a poslije koga je, kako piše, ostajala krv po zidovima. Ona je opisala i apsolutno odsustvo bilo kakve reakcije njihove majke Nevenke da zaštiti svoje četvoro djece.
-Svaki put kada je Milica kazala na televiziji da je otac zaslužan za to što su ona i sestra uspješne košarkašice, meni kao da je neko iščupao dio duše. Otac je nas četvoro zlostavljao i fizički i psihički. Dobijali smo nezamislive batine, lupao nam je glavu u zid, a često je umio da digne ruku na nas i u javnosti. Danas nas vrijeđa i nipodaštava i tvrdi da nikada na nas nije digao ni prst. Ova knjiga je moj način da se izborim sa svim što sam preživjela i da konačno dobijem odgovore od oca zašto je to radio kaže na početku razgovora Jelica Dabović.
Krvave glave morale smo da odradimo trening
-Sjećam se da sam imala oko četiri godine i da me je prebio kao vola nekim plastičnim češljem jer sam zaplakala kada sam vidjela da sam raskrvarila nogu. I Milicu je prebio u istom tom uzrastu. Kada je imala četiri godine, dobila je stravične batine jer nije znala tečno da izgovori 16. februar 1982. – kaže Dabovićeva i dodaje:
-Sa 16 godina sam se ozbiljno bavila košarkom i pred jedan trening mi je rekao da donesem osam lopti, u nekoj mreži, od kuće u salu, i ja sam umjesto osam donijela devet. Krvnički me je pretukao, lupao mi je glavu u zid. Tako izranjavane, krvave glave, sa čvorugama, morala sam da izađem i odradim trening. Meni i Milici je više puta lupao glavu u zid.
– I bratovo iskustvo je jezivo, on se jadničak borio s tim kako je znao – kaže ona.
I majka je bila zlostavljena, nikada mi nije rekla zašto ćuti
-Mi djeca smo imali teške fizičke povrede i majka nije učinila ništa da nas zaštiti, da to spriječi. Nikad se nije suprotstavila ocu, i ona je bila zlostavljana cijeli život. Mnogo puta sam je pitala zašto ništa nije učinila, ali nisam dobila odgovor. Dok smo bili mali, pričala je da će da ga ostavi čim porastemo, da ga trpi samo zbog nas, a evo još uvijek žive zajedno – 45 godina. U kontaktu smo svi s roditeljima, ali tu vlada veliko nerazumijevanje, nismo bliski. Svi smo otišli od kuće čim nam se ukazala prilika – kaže Dabovićeva.
Inače, Milica Dabović je i sama bila žrtva porodičnog nasilja, kada ju je bivši partner brutalno pretukao. O tome je otvoreno pričala, a sada je njena sestra progovorila o tome šta su prošli u detinjstvu, piše Blic.
Ne bira riječi kada nas vrijeđa
– Izloženi smo uvredama i nipodaštavanju. Ana je imala želju da organizujemo zajedničke ručkove, da budemo kao porodica, ali se to uvijek završavalo svađom. Otac bi nas uvijek vrijeđao. Na primjer, Ani, koja je osvojila prsten u Americi, rekao je: “Jao, nisi ti baš zaslužna za to jer si sjedila na klupi više nego što si igrala.” Milicu kritikuje zbog njenog izbora muškaraca. Ne bih iznosila pojedinosti, ali on ne bira riječi. Znate, i moj otac je bio zlostavljeno dijete i sav svoj bijes i mržnju prema svom ocu, usmjerio je na nas – navodi ona i dodaje:
– Milica i Ana su optimisti, uvijek vide samo ono dobro u ljudima, iznova prelaze preko svega. Milica je jedno vrijeme finansijski izdržavala cijelu porodicu i otac je tada nije tukao. Kada se dogodilo ono sa Simonom, kada ju je maltretirao, otac se nije ponudio da joj se nađe, nije nikad nijednoj od nas, jer on smatra da smo mi same krive za sve ono što nam se dešava u životu. On je zaslužan za naše uspjehe, a mi smo same krive za ono loše.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu