Posljednji put prije dva dana, zbog kako se navodilo u saopštenju Policijske uprave Banjaluka, krivičnih djela teška krađa i nedozvoljena proizvodnja i promet oružja. Tada mu je oduzet pištolj CZ kalibra 7,65 milimetara, za kojim je raspisana potraga u Laktašima još 2016. godine.
U ispovijesti za Srpskainfo, Rajko Pavić navodi da ga je najviše pogodilo posljednje privođenje i saopštenje policije, te objave u medijima u kojima se navodilo da je počinio tešku krađu u vrijeme kada je bio na odsluženju zatvorske kazne u Foči.
– U to vrijeme, odnosno 2016. godine bio sam u zatvoru i to pod strogim režimom u C odjeljenju u Foči. Mislim da ni u šetnju nisam izlazio- istakao je Pavić koji je iz zatvora izašao 2020. godine.
Priznaje da je pištolj pronađen u njegovom automobilu i istog trenutka ga je predao policiji, ali odmah dodaje da nema veze sa spornim oružjem, uz obećanje da će progutati sve metke iz njega, ako na njima pronađu njegov biološki trag.
– Tri dana i noći sam radio na zboru na Manjači. Kada sam krenuo kući, primjetio sam da mi je neki pištolj u autu. Kada sam se parkirao pred kućom, policija me je već čekala. Ne vjerujem da je pištolj podmetnut, neko ga je ostavio u mom autu, ali tvrdim da nemam veze ni sa tim oružjem, a posebno ne sa pljačkom iz 2015. godine, jer sam u to vrijeme bio u zatvoru, što se moglo odmah provjeriti. Bez razloga me provlače kroz novine i medije- smatra Pavić.
Kaže da nikada nije pljačkao kuće, niti je kome krao nešto iz dvorišta. I pored svega kroz šta prolazi zadnjih mjeseci, ponavlja u nekoliko navrata da nema prigovora na rad policajaca, kako onih u uniformi, tako ni na inspektore.
– Na policiju se ne diže ruka, ni na doktora. Ako smo lopuže, lopuže smo, ali sam ja sa svojim lopovlukom završio davno. Želim da normalno othranim svoje dijete kako ne bi postalo onakvo kakav sam ja bio nekada– rekao je Pavić.
Osvrnuo se ovaj Banjalučanin i na nedavno hapšenje kod zgrade Vlade RS čiji su snimci takođe bili objavljeni u medijima.
– U pitanju je bila iznuda nad čovjekom (identitet poznat redakciji) koji je dugovao novac mom pokojnom bratu. Moj brat je 2005. godine ostao invalid, jer je pogođen metkom u potiljak. Rekli su da je pucano u samoodbrani, pa je taj što je pucao dobio samo godinu dana zatvora. Ja sada pitam sve, kako se to u samoodbrani može pucati u potiljak. Brat je nakon svega ostao invalid, radio je, mučio se, nije bio za kriminal, ali su ga loše društvo i loše žene odvukli na drugu stranu. Nažalost, ubio se u januaru. Ostavio je oproštajna pisma majci, meni i mom djetetu. U tom oproštajnom pismu zamolio me da naplatim njegove dugove i da mu ispravim spomenik. Taj čovjek koji mu je dugovao novac, davao je auto u zamjenu za novac, ali sam mu odgovorio da mi ne treba nikakav auto i da ga vozi kući. Kasnije sam utvrdio da se auto ni ne vodi na njemu koji je inače narkoman, već na njegovoj ženi. Poslije sam se čuo i sa njom pitam je zna li gdje joj je auto, ona odgovara da je kod mehaničara. Tražim da se nađemo, ona kaže da me se boji, ali ja žene ne napadam. I ona je poslije molila da uzmem to auto, jer se njen muž narkoman, bojao doći svojoj kući zbog mene. Rekao sam joj da ću mu polomiti i ruke i noge što je ženin auto namjeravao dati meni. Kako sam bio na mjerama oni su to povezali i uhapsili me za iznudu pred zgradom Vlade RS svega dva dana nakon što sam pušten iz pritvora zbog drugog slučaja- ispričao je Pavić.
Pavić je tako ponovo morao kod sudije, ali je nakon ročišta odmah pušten na slobodu.
– Nemam ništa protiv inspektora i policije, korektan sam i ne pružam otpor, ali me predstavljaju kao najveći problem u gradu. Znam da sve ovo protiv mene neko gura, ali ne znam zbog čega. U lokalu koji držim u tri mjeseca je sedam puta bila racija. Sve one koji šmrču i drogiraju se, rastjerao sam davno i rekao da ne dolaze. Imam li ja pravo da se popravim, nisam više onaj stari, imam sada dijete koje želim da othranim da ne završi kao ja– poručio je Pavić.
Dodaje da svoj duševni mir ne želi dati nikome, ali da se isto tako nikoga i ne boji, osim Boga i žene.
– Ja da sebe poremetim i da budem uznemiren zbog nekih majmuna gradskih. Bio sam budala u zatvoru, ležao sam od 2005. do 2020. godine, a 13 i po godina sam bio u izolaciji, od toga devet godina u sobi gdje na jednu rupu ulazi, a na drugu izlazi vazduh. Palio sam zatvore i psihijatrijsku ustanovu. Odrobijao sam, ali na pola kazne sam prestao biti ludak, jer sam počeo čitati vjerske knjige. Sada imam normalne ciljeve i normalno razmišljam. Ne furam se na kriminal, meni je draži ispravan policajac nego kriminalac banjalučki- zaključio je Pavić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu