Postoji grijeh koji Biblija naziva “neoprostivim”. Čak i sam Hristos potvrđuje tu tvrdnju. Za one koji sumnjaju u postojanje Boga, ova činjenica možda ne znači mnogo, ali vjernicima budi strah od vječnog pakla samopreispitivanja šta ako se to baš meni dogodi…
Duh Sveti je treće lice Svete Trojice, dakle Bog isto kao što je to Otac i isto kao što je to i Sin. Duh Sveti je Utešitelj i “zamjenik” Hristov na zemlji, nakon njegovog Vaznesenja. Božiju istinu razumemo i primamo u srca samo blagodaću Duha Svetog. Njime hrišćani postaju udovi Tela Hristovog, odnosno Crkva. Dakle, huleći na Duha Svetog, hulimo i na sopstvenu mogućnost zajednice sa Bogom, pa samim tim i spasenja. Štaviše, na čitavu hrišćansku vjeru.
No, ako dalje, uz pomoć Svetih Otaca – čije riječi imaju jednaku vrijednost kao Biblija u hrišćanskoj crkvi – protumačimo još neke od hrišćanskih istina, uvidećemo da postoji i tri grupe teških grijeha. Po njihovim riječima osobe koje su istrajne u njima, neminovno završavaju duhovnim brodolomom. Evo šta pravi vjernici nikada ne bi dopustili sebi:
Svjesno protivljenje istini
Savršen primjer ovakvih grešnika su fariseji i književnici, koji su se oštro i dugo protivili Hristu, a tome svjedoči sam biblijski tekst. Pošto je Isus činio javna čuda fariseji su ga, ne želeći da povjeruju da je Bog, klevetali za magijsko djelovanje, uz pomoć đavola. Na kraju krajeva, oni su i omogućili ubistvo samoga Bogočovjeka Hrista.
Očajanje koje vodi u samoubistvo
S obzirom na to da je Bog Ljubav (1Jov 4,8), njegova milost je beskonačna i nijedan grijeh je ne može nadvladati – samoubistvo je znak nepokajanja. Zato je iskreno pokajanje povratak Bogu i ta vrata su uvijek otvorena za čovjeka. Satana ne želi da pođe tim putem, jer je tvrdoglav. Zato njegovo otpadanje od Boga možemo nazvati prvim samoubistvom. Prvi čovjek koji je počinio samoubistvo u Bibliji bio je Juda, nakon izdaje Hrista. Zato i kažemo da se Juda nije pokajao, a smrću je i sebe uskratio za jednu takvu mogućnost. Tako i svaki čovjek koji padne u očajanje i uradi istu stvar čini najgori grijeh – umjesto da se suoči i potraži Božiju ljubav i oproštaj, on uništi sebe. Ovo je grijeh gordosti i malodušnosti, prenosi Stil.
Lažno pouzdanje u milost Božiju
O ovome je pisao veliki ruski duhovnik Sveti Teofan (Georgije) Zatvornik. U njegovom tumačenju čovjek čini ovaj teški grijeh kada ima “lažno pouzdanje u milost Božiju, ne mijenjajući svoj nečist i neokajan život”. Takvi grešnici, zapravo, poriču pravedan Božiji sud i lažno se tješe da Boga nije briga za njihove grijehe. Svetitelj za takve ljude kaže da žive u zabludi da propovjednici samo žele da plaše narod govoreći im o neoprostivim grijesima. Oni govore kako je Bog ljubav i kako ima vremena za pokajanje – ako je toliko važno kao što propovednici pričaju – negde u starosti kad se ižive.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu