Čupić je prvak drame Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu i dobitnik skoro svih nagrada za glumu u Srbiji. Iza njega je više od osamdeset uloga u pozorištu i oko pedeset na filmu i televiziji, a uspješno se okušao i u režiji.
Radost igre, stalno preispitivanje i pomijeranje sopstvenih granica su ono što smatra najvećom privilegijom posla kojim se bavi, a posebno ga raduje, kako je istakao jednom prilikom, to što na taj način može praviti boljeg čovjeka od sebe.
– Branka sam zavolio odmah, poslije prvog čitanja. Ono što je bilo na meni je da ga opravdam i očovječim – kaže o liku kojeg tumači u seriji „Hotel Balkan“, čije emitovanje počinje u ponedjeljak, 21. septembra, na programu RTS, a kasnije i na Superstar TV kanalu te RTV BN.
Kako se jedan prvak drame „obreo“ u „Hotelu Balkan“ i kako ste se „snašli pod njegovim krovom“?
Pretpostavljam da su reditelji Saša Karanović i Saša Hajduković gledali neke serije i filmove u kojima sam igrao ranije, a pretpostavljam da i pozorišni festival u Banjaluci, koji dobar dio autorske ekipe zdušno prati, nudi veoma dobar presjek glumačkih ostvarenja koja stižu iz Srbije. Tako je, pretpostavljam, i uslijedio poziv za kratki film „Kostakurta“ Saše Karanovića, prije dvije godine. I to je, nadam se, „početak jednog divnog prijateljstva“, da citiram Hemfrija Bogarta.
Ova serija je žanrovski gledano drama, a formatom telenovela. Kao neko ko se bavi i režijom, kako gledate na ovaj spoj?
Strašno mi je zanimljiv ovaj format u kakvom još nisam igrao, a nisam ni gledao do sad. Nebojša Romčević je u svom scenariju ostao vijeran drami i to nama glumcima daje obilje sredstava kojima možemo da se koristimo. Telenovele se inače oslanjaju na tekst, prije svega na mnogo teksta koji najčešće zamagljuje i radnju i odnose. Ovdje toga nema, skoro sve scene su kratke i jezgrovite, sa brzim promenama radnje i velikim brojem obrta koji su nama glumcima bili toliko zanimljivi da smo sa velikim nestrpljenjem očekivali nove epizode da bismo vidjeli šta će se dogoditi. Nema onih beskrajnih ponavljanja i ponavljanja u kojima se guše telenovele.
Neki od Vaših kolega su rekli da ste, zapravo, kreirali jedan potpuno novi žanr na ovim prostorima. Slažete li se s njima i kako biste Vi opisali telenovelu „Hotel Balkan“, kako je Vi „osjećate“?
„Hotel Balkan“ je ponajmanje telenovela, osim možda po formatu. Sve je u njoj dramsko, sa elegantnom dozom humora koji je pravi začin. Svi odnosi su u njoj vrlo mogući i likovi su toliko živi da je nama glumcima bilo veoma lako da se sa njima poistovijetimo, što je jako važno. Zato i mislim da će i gledaoci moći da se poistovijete sa likovima koje igramo, što je takođe veoma bitno.
Takođe, ni rad na TV produkciji Vam nije stran. Shodno tome, kako s produkcijske strane ocjenjujete ovaj projekat?
Imam samo riječi hvale za kompletnu produkciju. Odlični uslovi rada u studiju i van njega, divna ekipa mladih ljudi kojima je stalo da svaki segment funkcioniše na najbolji mogući način, dobra volja i raspoloženje koji su pratili svaki dan snimanja. Mogu slobodno da kažem da je ovo možda produkcijski najbolje urađen posao u kojem sam učestvovao do sada i želim im da kroz ova teška vremena održe taj duh.
Povjerena Vam je glavna uloga – lik Branka Kuruzovića, vlasnika hotela „Balkan“. Kako je bilo nositi se sa zaboravom, ali i neizmjernom željom da porodično naslijeđe, koliko je moguće, ostane izvan okvira intriga, sukoga i grijeha?
Prije svega, i ovaj lik je napisan divno kao, uostalom, i drugi likovi. Branka sam zavolio odmah, poslije prvog čitanja. Ono što je bilo na meni je da ga opravdam i očovječim, da napravim od njega ljudsko biće sa svim njegovim manama i vrlinama, da pokažem se ispod te monumentalne fasade, u temeljima njegovog bića krije krhki čovjek velikih osjećanja. Borba sa zaboravom nije samo borba za očuvanjem imperije, moći i novca, već i bitka za očuvanje vlastitog identiteta.
Uvjereni ste da nikada ne treba ćutati, naročito ne na sceni. Šta biste, sada kada biste imali priliku, javno rekli o ovom serijskom projektu?
Biću opravdano neskroman – poslije ovoga više ništa neće biti isto!
Iza vas su brojne uloge, bogata pozorišna i filmska karijera. S druge strane, ekipa „Bosonoge produkcije“ je mlada, raste i razvija se. Šta ste mogli da naučite jedni od drugih tokom ove saradnje?
Najvažnija je ljubav. Iza ove divne saradnje ostalo mi je to beskrajno divno osjećanje. Sve staje u te tri riječi. I naravno, veliki profesionalizam. Ali i za to je, ipak, potrebna ljubav.
Snimali ste u filmskom studiju „Bosonoga produkcije“, nadomak Banjaluke. Vjerujete li da taj grad može postati regionalni filmski centar?
Mislim da Banjaluka to već postaje i to krupnim koracima. Ovo što je do sada urađeno, „Meso“, „Kosti“, „Hotel Balkan“ i svi projekti koji slijede i koji su u najavi, njihov kvalitet i potencijal sigurno su najbolji mogući osnov da se ovde i ubuduće stvaraju velike i kvalitetne stvari.
Za Vas, između ostalog, kažu i da ste vizionar. Nakon prve sezone te skore premijere serije „Hotel Balkan“, kako Vam se čini njena budućnost?
Ne moram da budem veliki vizionar da bih shvatio da će publika progutati ovu seriju sa zadovoljstvom i tražiti repete.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu