Legendarni gitarista benda “The Roling Stones” povodom najajnovije turneje, koja se sprema za 2019. po Americi, dao je intervju američkom magazine “Rolling Stone” a dio odgovora prenio je portal Glas.ba. Nastup u okviru turneje “No Filter”, koja će započeti 29. aprila u Majamiju na Hard Rock stadionu, označava prvi koncert grupe na američkom tlu od turneje “Zip Code” i uključuje gradove u kojima nisu svirali decenijama.
To stvarno ne mogu opisati. Nevjerovatno je to, čovječe. Nikad nisam očekivao da ću prići statusu koji ima Luj Armstrong – bio je komentar na pitanje kako bi 20-godišnji gitarista reagovao na ideju da svira na stadionu davne 1964. kada je bend nastupao prvi put van svoje države.
U poslednje vrijeme ne radite previše u studiju?
Mik i ja smo bili zajedno u studiju nekoliko dana ovog mjeseca, eksperimentišući. Osim toga, možda ćemo imati sesiju u decembru, ali ne polažem puno nade u to.
Kako je bilo raditi zajedno?
Čovječe, bilo je sjajno. Izbacili smo nekoliko pjesama sa producentom Donom Vozom. Bilo je lijepo sarađivati, lijepe stvari su izašle.
Da li imate ideju kada ćete objaviti te pjesme?
Ne. Kao što sam rekao, još smo u ranoj fazi. Kad bih morao nagađati, rekao bih sljedeće godine u ovo vrijeme, nakon što napravimo turneju. Možda. To mi djeluje kao realno predviđanje.
Možeš li nam reći nešto o tim pjesmama?
Ne mogu to opisati – znaš i sam! Gitara, bubnjevi i bas.
Kako se čovjek odluči da krene na turneju? Da li ste imali sastanak gdje ste se svi okupili ili je sve dogovoreno preko mejlova i telefonskih poziva?
Zapravo, mislim da je ideja nastala kada smo završavali zadnju turneju. I u grubim crtama je bilo u stilu “Hajde da napravimo još jednu – gdje ćemo?” Nekad je to puka slučajnost što se tiče događaja. Ali “Stonsi” imaju svoj unutrašnji sat i osjećamo da je sada pravi trenutak – i kao bend i kao mi sami. Na kraju krajeva, u trenutku kada započnemo američku turneju, mi ćemo već biti devet mjeseci na turneji po Evropi. Ne možeš pauzirati devet mjeseci, vratiti se i očekivati da će se sve odvijati kako treba! Dosta rada se mora uložiti prije same turneje.
Ali nakon višedecenijskog nastupanja, zašto su potrebne probe i vježbe?
Kad posmatraš sa strane, razumijem zašto tako misliš. Ali, ako ne radite to stalno, ipak je potrebno da se svi uvježbamo i složimo. To je kao kad automobil stoji 9 mjeseci na parkingu, pa ga palite prvi put. Takođe, probe su sjajna zabava. To su pravi trenuci kada možete reći “Čekaj, hajde da probamo ovo ili ono”. To su momenti gdje zapravo šou poprima svoj oblik – lista pjesama, kako će početi i teći. Ona raste tokom proba.
Koje su najveće razlike između turneja u Americi sada u odnosu na prvi nastup?
Razlika je što smo to radili u automobilu. Amerika je bila puno drugačija tokom šezdesetih godina. Posmatrao sam kako se ova zemlja razvija i raste. Poznajem je bolje od većine Amerikanaca, zato što sam stariji!
Šta sada misliš o toj zemlji?
Sada? Ne želim da započinjem tu priču jer nije vrijedno toga. Svi znamo kakva je situacija. Neka vam Bog pomogne. (smijeh)
Šta te pokreće da sviraš?
To je život! To je ono što ja radim. Daj mi 50.000 ljudi i osjetiću se kao kod kuće. Cijeli bend se tako osjeća. Kako Roni i ja često kažemo prije nego što izađemo na binu “Hajdemo na binu da uživamo u miru i tišini”.
To je nevjerovatno. Vidiš li bluz kao formu umjetnosti kod sljedeće generacije?
Da. Primjetio sam puno novih bluz muzičara. Djeluje mi kao da je bluz živ i razvija se. Puno je sjajnih muzičara. Ne znam im imena, ali puno je malih dobrih bendova. To je najvažniji dio. Bluz će uvijek biti prisutan.
Pjesmu “Like a Rolling Stone” na posljednjoj turneji ste izvodili skoro svaku noć. Šta je dovelo do toga?
Osjećaj je bio dobar. Mik se sjajno zabavljao izvodeći je, pogotovo ovu dužu verziju. Prelijepa pjesma. Skidam kapu Bobu Dilanu, jedan je od najboljih.
Sviranje bubnjeva je veoma fizički naporno a Čarli Vots ima 77 godina. Kako mu uspijeva?
On je veoma misteriozan čovjek (smijeh). To je jednostavno on. Mislim da ne radi ništa po tom pitanju. On je jednostavno Čarli. To je ono što je sjajno kada je on u pitanju. Smatram da sam privilegivan da sviram sa Čarlijem.
Da li nekad razgovaraš s njim poslije koncerata?
Ne. Čarli je prilično otuđen kada smo na turneji. A kada se vratite sa nastupa, uglavnom ste premoreni. Ako odemo na piće, uglavnom i on navrati. Ali da, ostatak vremena je u “radnom modu” dok putujemo.
A kada ste u pitanju Mik i ti? Da li ste se družili prilikom posljednje turneje?
Da. Kada krenete na turneju, svako uglavnom radi nešto svoje. Nekoliko večeri smo zajedno, nekoliko nismo. Nismo svi u istoj, pa da se ne razdvajamo. To je veoma profesionalno dešavanje.
Da li se fizički pripremaš za turneju ?
Ustanem ujutru. (smijeh)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu