Da je Šmit (čiji mandat na čelu OHR institucije Republike Srpske ne priznaju jer nije potvrđen u Savjetu bezbjednosti UN) riješio da mnogo češće koristi Bonska ovlaštenja i nameće odluke i zakone od svog prethodnika, Valentina Incka, potvrđuje činjenica da je za manje od godinu dana, otkako je sjeo u fotelju šefa OHR, „njemački turista“, kako Šmita inače nazivaju predstavnici vlasti u Srpskoj, nametnuo već pet odluka. Poređenja radi, često kritikovani Valentin Incko u posljednjih sedam godina svog mandata nametnuo je samo jednu odluku, i to na kraju svoje misije u BiH kada je donio Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH.
Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, Nalog o obustavljanju primjene Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti, kao i prekjučerašnje tri nametnute odluke vezane sa finansiranje predstojećih opštih izbora, kao i izmjene i dopune Zakona o finansiranju institucija BiH, prema ocjenama analitičara i stručnjaka za međunarodne odnose, predstavljaju jasno upozorenje da se BiH nalazi blizu povratka u stanje otvorenog intervencionizma OHR, kakav je vladao za vrijeme mandata Pedija Ešdauna.
– Očigledno je da Kristijan Šmit za svoje postupke ima podršku SAD, EU i svoje matične države, Njemačke, za mnogo agresivniju politiku koju treba da provodi u BiH. Plašim se da je ovo samo početak i da u budućnosti možemo očekivati još mnogo nametnutih odluka, pa čak i povratak sankcionisanju pojedinih političara i zabranama njihovog političkog djelovanja, kao što je to bio slučaj za vrijeme Pedija Ešdauna – kaže za Srpskainfo član Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji, Srećko Đukić.
On, između ostalog, smatra da će se uskoro u BiH „mnogi sa sjetom sjećati Valentina Incka“ i OHR, koji se za vrijeme njegovog mandata nije pretjerano miješao u unutrašnja politička zbivanja.
– Incko mnogima nije valjao, a sada bi, vjerovatno, ti isti voljeli da se vrati njegovo vrijeme. Šmit očigledno ima podršku Vašingtona, Brisela i Berlina za sve svoje aktivnosti, tako da ne vidim ko bi ga mogao zaustaviti da provede ono što je zamišljeno u centrima moći koji ga podržavaju. Političkim liderima Republike Srpske potrebno je mnogo mudrosti, strpljenja i taktičnosti, kako bi iz ovog burnog vremena i oni, ali i narod koga predstavljaju, nekako isplivali bez teških posljedica – smatra Đukić.
Profesor geopolitike i bivši savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH, Srđan Perišić, takođe se slaže sa ocjenama da dosadašnje ponašanje i aktivnosti Kristijana Šmita ukazuju na to da će Zapad, prema njegovim riječima, pokušati da dalje jača ulogu i intervencionizam OHR u BiH.
– Da sve ide u tom pravcu pokazuje to što je Šmit za nepunih godinu dana nametnuo već pet odluka. Inače, djelovanje visokih predstavnika u prethodnom periodu, odnosno od zaključivanja Dejtonskog sporazuma do danas, uvijek je zavisilo od pozicije moći koja je stajala iza njih – kaže Perišić.
On, između ostalog, podsjeća na to da je najžešći intervencionizam Kancelarije visokog predstavnika, kao i primjena Bonskih ovlaštenja, bila prisutna u, kako kaže, jeku unipolarnog poretka i svjetske hegemonije SAD.
– U to vrijeme su visoki predstavnici nametali najviše zakona i ponašali se kao upravnici BiH. Vrhunac te hegemonije bio je za vrijeme mandata Pedija Ešdauna, kad je nametnuto najviše zakona i kada je najviše izvornih dejtonskih nadležnosti oduzeto od Republike Srpske. Međutim, poslije 2008. godine, velike ekonomske krize, a zatim i rusko-gruzijskog rata, SAD su polako postajale sila u opadanju. Rusija se tada vraća na Balkan, a Kina se prvi put u istoriji pojavljuje u ovom regionu i Evropi uopšte. Tad počinje i opadanje moći visokih predstavnika. To je period Valentina Incka, koji je dugo bio visoki predstavnik ali nije bio pretjerano aktivan, zbog čega je često dobijao i optužbe iz Sarajeva zato što ne nameće zakone i ne oduzima nadležnosti Srpskoj. Uzrok toga je bilo što iza Incka nije stajala ona snaga i moć Zapada, kao što je to bilo u vrijeme Ešdauna i njegovih prethodnika – kaže Perišić.
On ocjenjuje da je rat u Ukrajini pojačao namjeru Zapada, prvenstveno SAD, da pokušaju obnoviti hegemoniju koju su ranije imali.
– U suštini, ovaj rat koji se u Ukrajini i preko nje vodi protiv Rusije, predstavlja pokušaj Zapada da se vrati na pozicije moći iz vremena Pedija Ešdauna i da obnovi hegemoniju koja je tada postojala. Oni sada pokušavaju da vrate tu snagu i preko Kristijana Šmita, koji bez obzira na to što nema potvrđen ni legitimitet ni legalitet u Savjetu bezbjednosti UN, pokušava da oživi snagu koju je OHR nekad imao u BiH. Očekujem da će Šmit dalje dobijati vjetar u leđa da nameće zakone i da, možda, čak i kažnjava na način kako je Pedi Ešdaun kažnjavao političare u Srpskoj, da im zabranjuje političko djelovanje, oduzima lične karte, pravo na rad. Vjerujem da će se ići u tom smjeru, iako postoji jedna bitna razlika, a to je da SAD više nemaju toliku snagu kao što su je imali za vrijeme Ešdaunovog mandata. Zbog toga sada i isturaju Njemačku da radi njihove poslove na Balkanu – smatra Perišić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu