Predsjednik uprave Jadran filma Vinko Grubišić rekao je kako postoji velik interes, ali da autobus “jednostavno, nije na prodaju”.
Dodao je i kako sami nastavljaju prije nekoliko godina započetu obnovu autobusa čiji je završetak “nažalost, zaustavila propast jedne velike hrvatske korporacije koja je trebala biti sponzor”.
Nakon poslovnog sloma tog nekad i u Evropi moćnog, ali neostvarenog pokrovitelja, Grubišić ističe da su uspostavljeni odnosi s nekoliko drugih sponzora, ali i da su obnovu ipak, za sada, odlučili nastaviti sami.
Objasnio je i kako je riječ o ozbiljnom ulaganju u temeljnu rekonstrukciju tog autobusa jer, kako u zagrebačkoj Dubravi ističu, a parafrazirajući citat iz “Ko to tamo peva”: “Njemačka vozila su najbolja na svijetu – Die Beste”.
– Međutim, naša želja koja je značajno usporila obnovu jest da autobus učinimo mehanički prihvatljivim i tehnički potpuno ispravnim, odnosno da bude u voznom stanju. Moramo ga ostaviti vizualno originalnim, ali tehnički ispravnim da može voziti kao registrovani autobus. Ovaj autobus će zaista voziti po putevima bivše Jugoslavije. Zaista će tu biti i neki Miško koji će nas voziti zavezanih očiju. Uostalom, to nam ionako rade – rekao je Grubišić i dodao da će se morati pobrinuti za više naizgled nevidljivih popravki kojima će prilagoditi autobus danas prihvatljivom sistemu.
Kako ističu u Jadran filmu, riječ je o autobusu “mercedes-benzu O 3500” koji se proizvodio od 1949. i koji, suprotno ustaljenom mišljenju, nije bio model koji se mogao voziti po srpskim provincijskim zemljanim putevima uoči izbijanja Drugog svjetskog rata i bombardovanja Beograda, završne scene filma Slobodana Šijana.
Bio je to velikoserijski autobus, a njegova cijena se sada uobičajno kreće oko 60.000 evra jer kolekcionari ne preferiraju autobuse i kamionski program. Kao “obični” oldtajmer ima takvu vrijednost, ali kao ključno vozilo u filmskom remek djelu jugoslavenske kinematografije njegova vrijednost dramatično raste.
U radionici Jadran filma planiraju ga prepraviti u “šou automobil” za područje cijele bivše Jugoslavije.
Kažu da povratak u izvorno stanje znači i originalnu boju autobusa, natpis ‘Krstić i sin’, ali i dimnjak i rupe na krovu autobusa od sačme ispaljene iz puške lovca kojeg je filmski oživio Taško Načić, peć bubnjaru i improvizovani roštilj kojim su vješto rukovali vozač Pavle Vujisić i njegov Miško, Aleksandar Berček, te drvene stolce na kojima su sjedili filmski likovi koje su oživjeli Danilo Bata Stojković, Dragan Nikolić, Slavko Štimac, Neda Arnerić i ostali.
Ali, upitno je hoće li se u povratku autobusa koristiti i prateća filmska glazba, kao i odati počast starici koja se u par kadrova filma vozi u tom autobusu i nestaje bez izgovorene riječi. Kako ističu u Jadran filmu, o muzici će se još odlučivati, ali starica nije bila ”standardna” oprema filma pa samim tim ne može biti i standardna oprema autobusa, prenosi 24Sata.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu