Na ovo upozorava načelnica Klinike za infektivne bolesti u Univerzitetskom kliničkom centru RS, dr Antonija Verhaz, koja naglašava da neprimjerene i rizične načine ponašanja, nažalost, i dalje možemo da vidimo gotovo na svakom koraku.
– Prođete pored kafića, a većina stanovništva nema masku, ne drži distancu. Organizuju se razni javni i privatni skupovi, bez poštovanja epidemioloških mjera. Sva okupljanja i proslave moraju da budu odgođena, za neka bolja vremena. Ne možemo po cijenu života praviti slavlja, da bi se ona, onda, pretvorila u tragediju – poručuje dr Verhaz u intervjuu za Srpskainfo.
Kako biste ocijenili trenutnu epidemiološku situaciju u Srpskoj?
Ona je zabrinjavajuća i alarmantna. Klinika za infektivne bolesti je od 5. marta preobražena u kovid bolnicu. Nažalost, mi smo sve ovo vrijeme imali visok broj hospitalizovanih pacijenata, a u posljednje dvije nedjelje dešava se nešto s čim se ranije nikada nismo susretali. To je da je broj pacijenata koji dolaze u Kliniku za infektivne bolesti na pregled i broj pacijenata u hospitalnom dijelu veći od onoga koji realno možemo da primimo.
Uprkos tome, mnogi građani i danas tvrde da je korona izmišljena?!
Tačno, tvrde da je ovo neka propaganda, teorija zavjere. Korona i kovid 19 nisu izmišljeni, već surova realnost ne samo kod nas, nego i u cijelom svijetu. I zdravstveni radnici su samo ljudi, i mi se plašimo za svoje zdravlje i živote. Potrebna nam je podrška svih da ovu pandemiju što prije zaustavimo.
Pojedinci, očigledno, ne misle ni na sebe, a kamoli na druge.
Zabrinjava apsolutna indolentnost dijela stanovništva, koji se po mrežama ismijavaju ovom situacijom. A to apsolutno može dovesti do urušavanja sistema. Ugroženi su zdravstveni radnici, ali i pacijenti oboljeli od kovida, koji dolaze u sve većem broju. Tu su i oboljeli od drugih bolesti, koji se moraju liječiti. Molim građane da najozbiljnije shvate apele struke, jer zdravstveni sistem je svima nama potreban i on se mora očuvati.
Kako svemu odolijevaju zdravstveni radnici?
Činjenica je da su oni mnogo više izloženi koroni nego ostali dio populacije. Nakon osam mjeseci borbe s pandemijom zdravstveni radnici su iscrpljenji i na izmaku su snaga. Njihova iscrpljenost već se graniči između zdravlja i bolesti. Može se desiti da u većem broju počnu obolijevati i odlaziti na bolovanja zbog iscrpljenosti, aktiviranja njihovih hroničnih bolesti, zbog zaražavanja koronom. U tom slučaju, postajemo ugroženi kompletno svi.
Šta nam je činiti, da bar pokušamo da spriječimo neki gori scenario?
Samo treba da se pridržavamo nekoliko jednostavnih mjera, kao što su nošenje maski, držanje fizičke distance, higijena, izbjegavanje okupljanja i slavlja. To, zaista, nimalo niije teško.
O čemu najčešće razmišljate kad krenete na posao?
Kako ćemo izdržati! Da li će taj dan u smjenu da dođe cijela ekipa ili će nekoliko doktora i sestara javiti da su bolesni. Pitam se ko je sljedeći, ko će ispasti iz smjene i kako da nadoknadimo taj gubitak, kad su radnici iscrpljeni. Kad vidimo velike redove ljudi pred klinikom, plašim se kako ćemo da završimo taj posao.
Čega se još plašite?
Da ćemo se inficirati. Dok, s jedne strane, pomažemo drugima, s druge ugrožavamo i sebe i svoje najmilije. Vjerujte, mi smo veoma revnosni, pridržavamo se mjera i jedna smo od klinika s najmanjim brojem zaraženih. Međutim, i među profesionalcima sada, nažalost, raste broj zaraženih, jer je infekcija jako raširena u zajednici i opštoj populaciji.
Iz čega medicinari crpe snagu da idu naprijed?
Osim želje da pomognemo svima kojima je naša pomoć potrebna, tu su i ljudi koji nam se iskreno zahvaljuju i odaju priznanje. I to što medicinski radnici daju maksimalan doprinos u prevazilaženju ove teške situacije. To su medicinske sestre i tehničari, čistačice, a teško je i portirima, vozačima. Ipak, mislim da su sestre stub koji u ovom trenutku trpi ogroman pritisak.
Šta vas, u ovoj situaciji, zna neprijatno iznenaditi?
Kad pojedinci, pred dolazak u kliniku, žele da izaberu sobu!? Kao da nisu svjesni da smo u situaciji koja je veoma slična ratnom stanju. To mi je jako čudno. Međutim, situacija se brzo promijeni kad dođu u bolnicu.
Kako ide tok ove bolesti?
S visokom temperaturom, respiratornim simptomima, bolovima u mišićima, gubitkom čula okusa i mirisa. Upale pluća koje prate ovu bolest su nešto što do sada nismo viđali. Ponekad je riječ o teškim obostranim upalama, koje pacijenta brzo mogu da uvedu u respiratornu insuficijenciju i da otvore put ka intenzivnoj njezi i respiratoru.
Kakva je prognoza ljudi koji završe u bolnici?
Nakon osam mjeseci borbe sa ovom bolešću možemo reći da je ona izuzetno teška i opasna. Jedan broj oboljelih će imati lakšu kliničku sliku, ali se ne zna ko. U početku smo govorili da teže kliničke slike razvijaju stariji i hronični bolesnici, ali se ispostavilo da i mladi i zdravi mogu da obole i razviju veoma težak oblik bolesti, pa i letalni ishod. A bilo je starijih koji su lakše preboljeli.
Dakle, na tu kartu ne smijemo da igramo.
Apsolutno ne! Da li će klinička slika biti lakša ili teža u velikoj mjeri zavisi od imuniteta. Imamo novi virus koji je nepoznat većini populacije, a ko god dođe s njim u kontakt vjerovatno će oboljeti.
Jedno vrijeme smo se hvatali za slamku da je virus oslabio…
Da, ali to nije tačno. Ne znamo mnogo o tome, ali ne možemo igrati ni na tu kartu. Njegova virulentnost nije oslabila, čim se on održava ovako dugo. Imali smo dilemu i zabludu da će u ljetnim mjesecima, zbog visokih temperatura, ovaj virus smanjiti potencijal i možda čak i nestati, ali se to pokazalo kao netačno.
Da li se kod osobe koja je preležala korona stvaraju zaštitna antitijela?
Većina korona virusa izaziva kratkotrajno imunitet, onda titar antitijela pada i ponovo postajete skloni da dobijete infekciju. Već testiramo osobe na antitijela i primijetili smo da ima ljudi koji su bili zaraženi korona virusom, a nemaju zaštitnih antitijela. Neki imaju, ali ne znamo koliko će ona trajati i koliko će štititi osobu. Pretpostavljamo da je, kod nekog ko nije stvorio zaštitna antitijela, infekcija opet moguća.
Šta je s prevencijom?
Za koronu ne postoji adekvatan lijek. Ima veliki broj studija o efikasnosti pojedinih lijekova, ali nema ni lijeka, ni vakcine. Dakle, nema preventive, i to komplikuje ovu bolest.
Nemaju simptome, a siju zarazu
Koliko su opasni asimptomatski slučajevi?
Mnogi ljudi nemaju nikakve simptome i tek slučajno, odnosno kad moraju na neki pregled, saznaju da su pozitivni na korona virus. Oni, naime, ili nemaju simptoma ili su ti simptomi jako blagi. Takve osobe su sretnici, što se tiče njihovog zdravlja, ali su epidemiološki jako opasni.
U kojem sve pogledu?
Ne idu u izolaciju, jer niko od njih niti zna niti sumnja da je bolestan. U međuvremenu, šire infekciju, koja se tek kasnije slučajno otkrije. A ko zna koliko je ta osoba, do tada, posijala virusa i ljudi inficirala. Onda se, opet, vraćamo na priču o neophodnosti nošenja maski, držanja fizičke distance, dezinfekcije i lične higijene. I, naravno, izbjegavanja bilo kakvih rizičnih okupljanja.
Teško je reći lošu vijest
Šta je za Vas i za Vaše kolege posebno stresno i potresno?
Smrt je nešto s čim se svako ljudsko biće, pa tako i ljekar, jako teško suočava. Opominje nas da smo svi smrtni. A mi smo ovdje imali cijele porodice koje su bile u teškom stanju. Pitaju jedni za druge, a ti ne znaš šta da im kažeš. Imali smo po tri smrtna slučaja u jednoj porodici. To je jako stresno. Ne znamo da li da kažemo onako kako jeste ili da malo uljepšamo situaciju. Da li da kažemo da je majka ili dijete jako teško, da je premješteno u intenzivnu njegu. Nikad niste načisto da li treba da odgodite lošu vijest koja će, svakako, negativno uticati na oporavak oboljelog.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu