Riječ je o pozamašnim količinama jastoga, kamenica, sipa, hobotnica, kavijara, šampanjca i drugih najkvalitetnijih vina. Ove luksuzarije završavaju ne samo u najelitnijim restoranima, nego i na trpezama bogatih, koji za dobar zalogaj ili kapljicu, očigledno, ne žale para.
Dok oni daju basnoslovne svote na pomenute gastronomske poslastice, u BiH svake večeri njen svaki šesti stanovnik zaspi gladan. A to su svi oni koji preživljavaju sa tri marke dnevno, od čega im, ma koliko stezali kaiš, nikako ne može da pretekne za kakvu-takvu večeru.
Među onima koji su za kavijar, jastoge ili šampanjac samo čuli je i armija nezaposlenih, penzionera i radnika koji, zbog mizernih primanja, polako gube pojam šta to bijahu junetina ili svinjetina, pa čak i one najnekvalitetnije prerađevine od mesa.
Oni uglavnom tamane hljeb i makarone, dok meso, mliječne proizvode, voće i povrće uglavnom samo sanjaju.
A kad odluče da se počaste nečim „mesnim“, uglavnom kupuju piletinu koja košta pet i salame od tri KM. Nemaju kud nego da, zbog bijede koja im se obrušila na pleća, zatvaraju oči pred činjenicom da su ove namirnice pune otpadaka, koje u Evropi ne daju ni životinjama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu