Koleginica Branka Petrić, koja je bila na istoj glumačkoj klasi generaciji sa Gutovićem na FDU, zapjevala je srpsku starogradsku pesmu „Stani Ibar vodo“, koja ju je podsjetila na Laneta.
– Bogovi su ga nagradili sa toliko darova, a on na njima nikada nije insistirao. Kada dobije glumački zadatak, Lane je odmah postajao pravi rudar i lovac na bisere – ukratko je predstavila Gutovića drugarica sa klase Petrić.
Ona smatra da je upravo u predstavama reditelja Dejana Mijača, Gutović ostvario svoje najbolje uloge u teatru, i da je u njima bio neponovljiv.
Prepričavala je mnoge anegdote i avanture koje je proživela sa velikim komičarem, kao kada je sam ugovorio gostovanje predstave „Buba u uhu“ u Iraku i nikad nisu saznali kako mu je to uspjelo.
Nahvalila ga je za beskrajno komičnu izvedbu junaka koji ima govornu manu, gdje je uz Nikolu Simića bio zvijezda predstave godinama i gdje je takav govor savladao uz pomoć stručnjaka, a onda bio urnebesan je u tom komadu.
Takođe, sjetila se da je Lane Gutović spasio hit predstavu „Lari Tompson – Tragedija jedne mladosti“ Dušana Kovačevića (Zvezdara teatar).
Naime, imali su dogovoreno gostovanje u Atini, ali u posljednji čas jedan od glavnih glumaca Bora Todorović je javio da ne može da ide.
Autor i upravnik pozorišta Kovačević se sjetio da pozove upravo Gutovića, što su svi mislili ludošću, ne vjerujući da ne može za veoma kratko vrijeme da nauči tako ogroman tekst.
– Naš Lanče, kako smo ga zvali na Akademiji, istina, nije volio mnogo da uči tekstove drama, što nije bila tajna. I evo kako se on snašao – na početku predstave je poređao bijele papire na pod pozornice i onda je tako malo glumio, improvizovao, a malo čitao sa tih listova – otkrila je Petrić.
Upravo je Šetrićeva igrala sa preminulim umjetnikom dvije predstave koje je spremao posljednjih godina – „Šuplji kamen“ (UK Vuk) i „Arzamas“ (Zvezdara teatar), u kome je glumac igrao – Smrt, za koju je tada govorio „da se ona može igrati samo na smiješan način“.
Irfan Mensur se prisjetio da se 1973. godine upoznao sa slavnim glumcem i od tada su uglavnom bili nerazdvojni.
I Mensur je ispričao nekoliko anegdota iz druženja i saradnje sa Gutovićem, gdje je akcenat bio na beskrajnom humoru i nekontrolisanom smijehu koji je talentovani umjetnik proizvodio u različitim urnebesnim životnim i poslovnim situacijama.
Tako se jednom desilo da nije mogao da nastavi neku predstavu, jer je u njoj slučajno, van scenarija, pala na pozornicu Branka Petrić.
Mensur je uspijevao da kaže svoje replike, a Gutoviću to nije polazilo za rukom, tako da su morali da komad pauziraju spuštanjem zavjese, ali i nakon toga nije vrijedilo.
Proslavljeni komičar je puštao suze od prigušenog smijeha sve vrijeme, publika je aplaudirala u znak podrške, međutim nastavak glumačke igre nije bio moguć.
Mensur je podijelio i jednu potresnu priču iz života ovog glumca. Imali su pozorišnu turneju po Italiji i stigla je iznenadna vijest da je Gutoviću umro otac. Nastao je tajac u cijeloj ekipi, a Gutović je mirno pitao da li može da stigne na voz da bi otputovao svojoj kući.
Ekipa predstave mu je predložila da ipak neko krene sa njim, da mu je možda lakše da ne ide sam. Gutović se razmišljao i onda odabrao upravo Mensura.
– Putovali smo 10-ak sati i nismo progovorili ni riječ. Kada smo stigli u Beograd, on mi kratko reče da će me zvati ako mu budem bio potreban. Onda sam ga pitao zašto je mene odabrao, i on mi je dao odgovor: Zato što umeš da ćutiš – poentirao je Mensur.
Voja Brajović je rekao da Lane nije volio ovakve skupove, ali se nada da će im oprostiti, jer svakako da nisu mogli da se ne pozdrave sa njim.
Istina, po želji glumca, komemoracija je održana u intimnoj atmosferi, pred manjim brojem ljudi, kolega, prijatelja, nego što bi se očekivalo, uzimajući u obzir toliku popularnost.
Brajović je izdvojio specifičan duhoviti cinizam svog kolege kakav se mogao naći jedino kod pisaca Brane Crnčevića i Matije Bećkovića.
– Jedan je od najdarovitijih glumaca druge polovine 20. vijeka. Kada ga nije mrzilo da glumi, a dešavalo se da mu je baš mrsko da radi, imao je virtuoznost jednog Zorana Radmilovića. U tim prilikama je igrao i na svoj neponovljiv šarm, koji je imao Bora Todorović – uporedio je Brajović sve slavne glumce.
Naveo je da je lakoća igranja na sceni, filmu ili televiziji, bila je svojstvena samo Gutoviću i da tu nikada nije imao zamjenu.
„Zbogom i zdravo, Lane Gutoviću“, zaključio je Voja Brajović, koji je trebalo da zaigra u novoj TV seriji sa svojim dragim kolegom.
Milan Lane Gutović u karijeri nije bio samo glumac, već i scenarista, reditelj, imao je svoje autorske projekte.
Poslednju ulogu u teatru je odigrao na sceni JDP-a, u komadu „Putujuće pozorište Šopalović“ Ljubomira Simovića u režiji Jagoša Markovića, u martu 2020. godine.
Bio je aktivan i u drugim komadima poslednjih sezona – „Sumrak bogova“ (BDP), monodrami „Ukrađena ličnost“ (Slavija“), kao i u spomenutim dramama „Šuplji kamen“ i „Arzamas“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu