Plave se šljivici puni roda na 10 hektara imanja Bosiljčića. Vrijeme da se šljiva priprema za rakiju. Uz radnike među šljivama zavičajnim je, sve dok sezona traje, i Radomir. Izbor šljive na porodičnom imanju bio je i iz sentimentalnih razloga, jer se tu rakija pravi već dva stoljeća, ali i praktičnih, naučenih u Americi.
– Proizvod koji može da čeka kupca, a drugo napravi se imanje koje je samoodrživo, jednostavno neće biti na mom teretu na tom finansijskom djelu nego će finansirati samo sebe, a usput će da zaposli nekih 10 ljudi koji već rade i sezonski tu ima 20-30 ljudi – objašnjava Radomir Rej Bosiljčić.
Prvi paketi već su otišli za Australiju, u planu su obe Amerike i naravno domaće tržište. Nova poslovna šansa je, smatra, i za druge koji su naučili kako funkcioniše zapadni ekonomski sistem ulaganja u imanja.
Zašto bi servirali viski u Srbiji, pa neka ga serviraju u Engleskoj, tamo gde pripada, a mi imamo našu rakiju koje su se verovatno ranije malo i stideli, ali sad se to menja”, poručuje Radomir Rej Bosiljčić.
I nije mu problem da 20 sati leti ili vozi od Arizone do Gorjana, više od 100 puta, iako je u dilemi gdje pripada više.
– Meni je lijepo i tamo i ovamo – ističe Radomir za portal RTS.
Već priprema zemljište za novi šljivik na pet hektara, komšijama će pokloniti sadnice uz stručnu pomoć i zagarantovan otkup kako bi u Gorjanima postao najveći srpski šljivik.
I američki prijatelji često skoknu da vide šta to Rej tamo negdje radi, a unuci rado dolaze tu gdje je sagradio i zamak od kamena koji će do proljeća biti spreman da primi i goste.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu