A da li je stvarno tako? Ili neka djeca samo nemaju „jake“ roditelje koji će po školi urgirati da im se popravi prosjek, kao što se to radi posljednjih dana. Ili da se upišu u željenu srednju školu ili na fakultet.
Školu smo sveli na puko ocjenjivanje, umjesto da djecu podstičemo kako da razmišljaju, da se snalaze u životu i izvode zaključke, da se ne boje da kažu svoj stav.
Zapitate li se ima li ovakvo obrazovanje smisla, bubanje podataka koje mnogi đaci zaborave koliko sutra ili ocjenjivanje školskog rada, za koji je svima jasno da ga je radila mama, a ne dijete. Kome treba takva lažna ocjena, samo da bi se ispoštovala forma?
Da je mnogo toga pogrešnog sa ovakvim načinom ocjenjivanja upozorila je i grupa profesora iz Srbije, gdje takođe imaju slične probleme u školstvu. Oni su pripremili detaljan dokument sa čak 30 ključnih prijedloga kako unaprijediti kvalitet obrazovanja, od poboljšanja položaja nastavnika, njihovog rada, uvođenja više sekcija, do vrednovanja postignuća učenika.
„Potrebno je fokus sa ocjena skrenuti na suštinsko učenje“, jedna je od njihovih preporuka koje bismo i mi mogli s pažnjom iščitati i primijeniti.
Niko ne kaže da je reforma laka, ali je neophodna u 21. vijeku. Kod nas o reformi obrazovanja priča svaki novi ministar prosvjete i premijer, a pomaka nema. Ulaganje u školstvo ovdje znači krečenje, mijenjanje stolarije i krova, umjesto da se opremaju učionice geografskim kartama i mikroskopima.
Pozitivna promjena bila bi i da otvorimo školsku menzu, gdje bi se spremala zdrava hrana za učenike, da smanjimo težinu đačkih torbi, da u školskim salama organizujemo besplatne sportske sekcije, da odgajamo generacije koje misle.
Krenimo već jednom od nečega.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu