Trifun ima objekat i otvoren prostor za svinje. Rase koje uzgaja landras i jokšir dugovječnije su i mogu da žive do 12 ili 13 godina.
Ima svoje njive i kosi redovno, ali, kako kaže, “sve je slabo, cijene su vrlo male tako da nema računa da nastavi”.
Avramović je počeo da se bavi intenzivno svinjogojstvom 2001. godine, ali je, uz dodatno zanimanje, radio kao vozač u firmi. Od kada je ostao bez posla 2007. godine proširio je proizvodnju na 25 svinja za priplod i to mu je postalo osnovno zanimanje.
Danas ima više od 100 prasića, 21 priplodnu svinju, 25 svinja…
– Bavim se proizvodnjom i uzgojem priplodnih svinja, te prodajom prasadi. Sijem 15 hektara zemlje – kukuruz, pšenicu i sve kulture koje mi trebaju. U suštini, nemam tržišnih viškova, koristim svoju hranu za svoju proizvodnju – kaže Avramović.
On se bavi poluintenzivnim uzgojem svinja i navodi da ima objekat za smještaj, a napolju dio otvorenog prostora gdje borave svinje, što je zdravije i dugovječnije jer pasu travu.
– Svinja dobija prirodan vitamin. Jednostavno, ne trebaju joj hemijski vitamini kad dobija prirodni. Kosim lucerku i dajem im da jedu. Imaju zdrav organizam i meso je zdravije. Imam dvije svinje devet godina stare i mogu još da žive. Držim svoju sortu dugo, osnovna je bila landras, pa jokšir, poslije sam malo ukrštao sa pijatrenom i nije mi se to pokazalo dobro. To je industrijska svinja i nije dugovječna, vratio sam se ponovo na landras i jokšir – navodi Avramović.
On dodaje da je “genetikom postigao dobar kvalitet prasadi, te da su trgovci koji od njega kupe svinje oduševljeni jer samo po jednom prašenju dobiju do 12 prasića”.
Korona prekinula sve
Avramović napominje da je početkom pandemije počeo problem sa prodajom, cijena je pala na dvije i po KM po kilogramu, pa proizvođač svinja, “ni pomoću trikova”, ne može da se “pokrije”, a kamoli da zaradi.
– Nema više kupovine, nema manifestacija, svadbi, veselja, slava. Ljudi koji od nas kupuju nemaju kome da prodaju. I tako to ide. Kada bi bila stabilna cijena, kada bi država donijela odluku da cijena bude četiri KM po kilogramu mogli bi se pokriti troškovi, a bilo bi i zarade – ukazuje Avramović.
On dodaje da je nedavno prodao 100 prasića po cijeni od dvije KM po kilogramu.
– Vidjeću šta da radim. Obrađujem zemlju, moram da platim i kombajn i đubrivo, a sve je skupo. Imamo otkup soje po 70 feninga, a sojina sačma je 104 KM, u duplu cijenu je otišla. Istovremeno, tovljenik je u klasi do 2,70 KM, pa do 2,20 KM. Nema isplativosti ako ovako ostane – objašnjava Avramović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu