Osim što je krajnje degutantna, ova objava je mnoge, koji pamte Ešdaunovo vrijeme, podstakla na razmišljanje.
Da li Dodik ima ijedan razuman razlog da vrijeđa mrtvog lorda, koji je bez sumnje bio najkontroverzniji od svih visokih predstavnika u BiH, koji je bio bog i batina od 2002. do 2006. godine? Ili bi baš on trebao da mu podigne spomenik?
Pedi Ešdaun je potezom pera smjenjivao je političare iz Republike Srpske na svim nivoima, nastavljajući tradiciju svog prethodnika, Karlosa Vestendorpa, koji je 1999. smijenio predsjednika Republike Nikolu Poplašena iz Srpske radikalne stranke.
Navodno, Poplašen je kažnjen, jer nije htio da za mandatara za sastav Vlade RS predloži Milorada Dodika, u to vrijeme miljenika SAD i Zapada.
Ešdaunov “mač” je najviše opustošio redove, tada još jako moćne, Srpske demokratske stranke. Samo u jednom danu smijenio je 59 SDS-ovih funkcionera, a neki su završili u zatvoru.
Za Ešdaunovog mandata dekonstruisana je i šema finansiranja SDS.
Od svega ovog Srpska demokratska stranka se nikad nije oporavila.
Mnogi tvrde da je Pedi Ešdaun ovim akcijama “raščistio teren” za širenje i jačanje Dodikovog SNSD, koji od Ešdaunovog doba do danas vlada Republikom Srpskom i BiH.
Istina, promijenili su narativ, od ljevičara se prometnuli u branioce srpstva, od finih gradskih momaka u šatorske zabavljače.
A ni na društvenim mrežama nekadašnji “dašak svježeg vjetra na Balkanu” ne bira riječi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu