Ona je u avgustu 1986. godine stigla u grad Melitopolj da bi odmor provela na obali Azovskog mora. Imala je tada 24 godine i bila zaposlena u Moskovskoj gradskoj telefonskoj mreži.
Sprijateljila se sa nekoliko ljudi koji su tu ljetovali, a imali su i vodiča koji ih je vodio na izlete po Ukrajini.
Olga je primijetila da su na pojedinim mjestima pored obale bile postavljene table sa zabranom kupanja od 16 do 20 časova. Znali su da je to zbog radijacije, ali nisu pretjerano brinuli oko toga, piše Russia beyond.
Opasna ekskurzija
Vodič im je predložio da posjete “onaj Černobilj”, a prijedlog su svi dočekali sa oduševljenjem. Znali su za havariju, ali je njima to tada sve izgledalo “daleko”.
Ih, eksplodiralo, pa šta – tako su o tome razmišljali tada, prisjeća se Olga.
Od Melitopolja do Pripjata, grada u blizini nuklearne elektrane na kojoj se havarija dogodila, putuje se oko 850 kilometara. Kada su stigli, fotografisali su se i šetali kroz šumu. Vodič je sa sobom ponio Gajgerov brojač.
Olga se prisjeća da su videli ogromne muve, pa su krenuli u potragu za tim mutiranim insektima.
Međutim, vodič je ubrzo prekinuo obilazak zabrinuto gledajući u Gajgerov brojač, tako da su se tu zadržali oko dva sata.
Posljedice
Nakon par mjeseci, Olga je dobila nepodnošljive bolove u donjem dijelu stomaka.
– Deset dana nisu mogli da mi postave dijagnozu. Najprije su mislili da je upala slijepog crijeva, ali se ispostavilo da je upala reproduktivnih organa – priča ona.
Otprilike u isto vrijeme, javili su joj se i prijatelji sa ekskurzije i žalili se na slične tegobe, prenosi Russia beyond.
Olgino liječenje je trajalo oko tri mjeseca. Ona ljekarima nije rekla da je bila u Černobilju, jer je kako kaže, to bila samo obična ekskurzija. Iako su je roditelji mnogo grdili kad su saznali.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu