Iako je ovo ubistvo prvo podsjećalo na neki mafijaški obračun, na kraju se pokazalo da se radi o morbidnom motivu.
Dosadašnja istraga pokazala je da je motiv ubistva to što su radne kolege odbijale da se druže s Daliborom Mandićem, zato što su ga smatrali “malo čudnim”, pa je on odlučio da “pravdu” uzme u svoju ruku i oduzme život mladiću koji mu ništa nije skrivio.
Zbog toga treba da se zapitamo da li i u našem okruženju ima ljudi koji su spremni da nekog ubiju zbog tako banalnog razloga.
Čak i da to nije glavni razlog, kada neko bez policijskog dosijea pred brojnim svjedocima krvnički izbode mladića, ukazuje nam da bi ta osoba mogla imati određene psihičke probleme.
Zbog toga opravdano možemo pitati da li je moguće da to niko ranije nije primjetio i da li bi se nešto ovako zastrašujuće desilo da je neko reagovao i uputio ga da potraži ljekarsku pomoć. Možemo se i pitati da li je ta osoba imala ljekarsko uvjerenje kada je počela raditi u toj firmi, a ako je imao ko mu je izdao to uvjerenje i da li ga je uopšte pregledao.
U našem društvu važi pravilo da se ne miješamo i da je bolje da „pustimo“ te osobe na miru. Međutim, ovaj slučaj je pokazao šta se može dogoditi kada ignorišemo ove probleme.
Nije prvi put da se u Banjaluci dešavaju ubistva, a da zato možemo okriviti sistem koji nije dovoljno uradio.
Ne smijemo zaboraviti ubistvo vozača autobusa u banjalučkom naselju Lazarevo, koji je ubijen kada je napadač ubacio bombu u autobus. Zbog ovog ubistva napadač je osuđen na obavezno psihijatrijsko liječenje.
Prije tačno tri godine ubijen je Bruno Rold u centru Banjaluke, a jedan od ubica je u to vrijeme trebala biti na liječenju.
Nadamo se da će bar ovaj slučaj upaliti alarm u društvu i sistemu, te da ćemo svi drugačije reagovati ako vidimo da je nekoj osobi potrebna bilo kakva pomoć.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu