Takvo je iskustvo jedne majke iz Banjaluke, koja priznaje da njihov postupak možda i nije najbolji za dijete, ali nažalost finansije su presudile.
Ovako su neki roditelji računali još prije poskupljenja privatnih vrtića. Nije bilo lako ni tada izdvajati 280 KM mjesečno samo za boravak jednog djeteta u obdaništu, a cijena je posljednjih mjeseci porasla za još 70 KM.
Majke su kod nas u večitoj dilemi, isplatili se raditi za crkavicu koja skoro sva ode na plaćanje vrtića ili ostati kod kuće sa svojom djecom.
A, za crkavicu izgleda rade i vaspitači. Kako drugačije protumačiti opravdanje vlasnika vrtića da su zbog povećanja minimalca u Srpskoj morali da podignu i cijenu usluga. Znači, kod nas se najniža plata, koja bi inače trebalo da se isplaćuje samo za najjednostavnije poslove, daje i diplomiranim vaspitačima koji se cijeli dan brinu o grupi male djece, presvlače ih i uče da pišu. Ili nam onda djecu čuvaju nekvalifikovani radnici?
Ne plaćaju naši građani samo vrtiće skuplje u odnosu na prošlu godinu, nego i sve ostalo, pa čak poredeći se i sa drugim zemljama. Hrana u marketima košta nas kao da živimo u Njemačkoj, a odjeća kao da smo u Milanu. Higijena i kozmetika poznatih proizvođača ovdje je povrh svega i lošijeg kvaliteta.
I kako radničke plate prate taj konstantni skok cijena? Tako što poslodavci zvanično povećaju novčani iznos preko računa, a smanje dio koji ide na ruke ili umanje topli obrok. Neki se čak i ne trude da prave lažnu računicu; plata je ista, pa ista.
Ne samo da nam plate ne rastu, ne raste ni broj djece. Zlobnici bi rekli da je to povezano. Godišnje se u Srpskoj rodi manje od 9.000 beba i za njih opet nema dovoljno mjesta u vrtićima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu