Građevinac Rajko B. priča za Srpskainfo da svakog ljeta nema stajanja i da radi sve do kraja septembra, nekada i duže.
Počinje rano, prije sedam je na gradilištu. Baš tih prvih nekoliko sati na poslu mu je najlakše, jer sunce još nije „upeklo“. Ovog ljeta, priča, posebno je teško, jer su vrućine rano počele, a temperature su dvadesetak dana skoro pa neizdržive.
On i njegove kolege danima grade porodičnu kuću u okolini Banjaluke. S vlasnikom je dogovoreno da će biti završena do avgusta i nema stajanja. Čak i kada je na suncu bilo 40 stepeni, nisu prekidali.
– Ne može čovjek da dođe sebi kada osjeti vrelinu i sa neba i sa zemlje. Vazduha nema, od jačine sunca ne možete da vidite dobro, a raditi se mora. Vjerujte da popijem i četiri litre vode do četiri, pet sati – dočarava on kako je raditi na ekstremno visokim temperaturama.
Priča da su prošle sedmice na gradilištu u 10 sati izmjerili 34 stepena. Bilo je tih nekoliko dana kada su mislili da odu kućama, jer im je bilo neizdrživo da rade, ali posao je sklopljen i mora se u roku završiti.
– Mijenjali smo se svako malo jedni sa drugima ako smo radili direktno na suncu. Svi smo mi u godinama, pa se čuvamo kako možemo. Peškire stavimo oko vrata, a oni budu potpuno mokri za pola sata. Moramo imati majice da ne gorimo, ali navikla ova težačka koža i na to – kaže on.
Ovo ljeto mu je jedno od najtežih za rad. Priča da je „baš rano upeklo“, a ni uveče nije puno lakše.
Kako je tek uličnim prodavcima u centru grada, ne možemo ni da zamislimo. Usijani beton, vrelina od motora vozila, bez normalnog hlada. Užarenog lica, sa lepezama u rukama i flašicom vode, sa kišobranima kojima bar malo pokušavaju da se zaštite od sunca stoje i sjede na mjestu gdje, neki kažu, jaje može da se ispeče od silne vrućine.
Tražeći bar malo hlada, da zaštite glavu od sunca, prodavci odmahuju rukom na pitanje koliko im je teško raditi.
– U paklu je lakše nego nama – dodaje jedan.
Bez obzira da li je prevruće, pada kiša ili duva vjetar, na ulicama su uvijek dostavljači hrane. Na biciklima, spretno manevrišući, trude se da stignu najbrže što mogu. Sa teretom nije im lako, posebno kada je u gradu 35 i više stepeni.
Marko ovaj posao radi šest mjeseci. Kaže da mu je super, vrućine mu smetaju, ali ne pretjerano.
– Nekako imate osjećaj da je manje vruće dok vozite. Ali kad dođem na adresu, zastanem na koji minut, majica bude doslovno mokra. Nabacio sam boju unazad mjesec dana – kroz smijeh priča ovaj mladić.
Kaže da pije jako puno vode, kad može nosi kačket i bira da vozi ulicama gdje ima bar malo drveća.
– Vazduha doslovno nema kada vozim pored tranzita ili na Banjalučkom polju. Lakše je u naseljima koja nisu blizu velikih ulica ili u aleji pored parka “Mladen Stojanović”. Tada shvatim koliko nam je drveće prirodna klima – kaže on za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu