Ovim riječima počinje bolnu priču Ana Lazić, supruga dr Miodraga Lazića, slavnog srpskog hirurga i ljekara heroja, koji je preminuo prošle godine od korona virusa u 65. godini života jer je odbio da se dva mjeseca pred penziju povuče sa radnog mjesta, uprkos godinama i prirduženim bolestima koje su ga činile visokorizičnim pacijentom, piše Blic.
– On je bio u Kriznom štabu u početku, bio je ekspert za organizaciju posla, da ništa ne kasni, da budu svi sagledani. I toliko sam ga molila da ne ide toliko, da se jednostavno štiti ako već mora da ide. I to zadnje dežurstvo, molila sam ga da ne ide i pretila mu ne znam kako. Ja sam tada bila na bolovanju zbog leđa, kičma mi je bila bolesna, rekla sam mu ako ideš ti vraćam se i ja na posao, sa ovakvom kljakavom kičmom ću da idem. Obećao je da će kada oddežura to dežurstvo da uzme dva tri dana slobodno da se i on malo oporavi jer je i on imao problema sa kičmom. Međutim, poslije tog dežurstva ujutru u 4.30 časova došao je kući sa visokom temperaturom. I do tog momenta znala sam da će da bude velika borba, ali nije uspio – priča Ana Lazić.
Niš je plakao tog 14. aprila kada je objavljena vest o smrti dr Laze, plakala je i cijela Srbija i Republika Srpska gdje je dr Laza proveo pet ratnih godina kao jedini hirurg na području koje pokriva 100.000 stanovnika.
I dalje traje tuga zbog njegove prerane smrti. Saborci dr Laze bili su na Vidovdan prošle godine na njegovom grobu a nisu ga zaboravili ni poslije godinu dana – oko 100 veterana doći će 14 .aprila u Niš, na dan njegove smrti.
– Jednom se takav čovjek rađa, nemoguće je njega zaboraviti. Oni su bili njegovi i saborci i braća, ali u doslovnom smislu braća. On je toliko volio Republiku Srpsku da je razmišljao da se preselimo tamo kada ode u penziju. Mnogo je života spasio. Mi smo zajedno radili u bolnici “Žica” u Blažuju. Bilo je dana kada uopšte nije spavao ni dan ni noć. Spajao je po četiri, pet dana u sali, između operacija, zaspe samo po minut, dva. Nasloni se na radijator ili na neki sto i tako odrema. Bude kao nov i nastavlja da operiše. I sa slomljenom nogom je operisao. To je strašno bilo kada su mu tetive bile pokidane. A on je klaustrofobičan pa nije mogao da trpi gips na nozi. Morali smo da pravimo longetu da bi mogla da mu je skidam pa stavljam. Trpio je nesnosne bolove ali je i dalje operisao, priča Ana Lazić.
Dr Laza je vraćao u život i one borce kojima nisu davali šanse da prežive. Jednom od njih, Vasi Jeremiću, sa kojim se kasnije i okumio, golim rukama stisako je srce dok ga nije oživio.
– Bila sam u sali sa Lazom kada su donijeli Vasu Jeremića. Došao je raznešen, koliko je bio ranjen. Rekli su – nema mu spasa. A samo prije tri, četiri dana, poginuo nam je jedan isto veliki vojskovođa. I Laza reče: “e nećeš ti da odeš”. Sve je snage uložio i na kraju ga je spasio. Otvorio je trbuh, rukom je ušao kroz grudni koš, i dole ispod dijafragme je uhvatio srce i masirao ga dok se nisu pojavili otkucaji… To nam je kum, poslije je krstio njihovog sina, i bili smo kumovi i na vjenčanju. Takav čovjek kao Laza se ne rađa. Bio je gromada od čovjeka ali u duši je bio toliki emotivac i toliko osjetljiv, suprtilan čovjek – povjerava se Ana Lazić.
“Dao je dušu i život za Urgentni centar“
Ana Lazić je zahvalna gradu što je kao i Upravi Kliničkog centra u Nišu što će Urgentni centar ponijeti njegovo ime.
– Hvala i gradu i onome ko je pokrenuo inicijativu za peimenovanje ulice pored Kliničkog centra gdje je Laza radio, gdje je svoju dušu dao i život dio ulice Vojislava Ilića koja prolazi ispred Kliničkog centra u Nišu preimenovao u dr Miodraga Lazića, , što se kaže. Beskrajna zahvalnost. I njemu bi bilo drago. A pogotovo što će Urgentni centar da se zove po njegovom imenu. On je stvorio taj Urgentni centar, toliko se borio da zaživi taj Urgentni centar, na kraju krajeva i prvi direktor je bio. Neki kažu da bi cio Klinički centar trebalo da nosi njegovo ime, ali ja mislim da bi Laza bio srećniji se Urgentni centar zove po njemu jer je to bila njegova druga kuća. Dušu je dao za taj Urgentni centar – kaže Ana Lazić.
Spomen ploča sa imenom dr Miodraga Lazića svečano će biti otkrivena 14. aprila na zgradu Urgentnog centra KC Niš, koji će od tog dana nositi njegovo ime. Prisustvovaće oko 100 veterana iz Republike Srpske koji će se nakon ceremonije vakcinisati.
“Dnevnik ratnog hirurga”
Dr Miodrag Lazić, rođen je u Zemunu, 31. maja 1955. godine. Bio je srpski primarijus, hirurg i književnik. Bio je ratni hirurg dobrovoljac u Republici Srpskoj Кrajini (juni1991 — juli 1992) i Republici Srpskoj (sep. 1992 — feb. 1996), za šta ga je Patrijarh srpski Pavle odlikovao ordenom Svetog Save.
Napisao je autobiografsko djelo “Dnevnik ratnog hirurga”. Kao hirurg je učestvovao u proboju koridora u junu 1992. godine, radio je u ratnoj bolnici “Koran” na Palama, jedan je od osnivača ratne bolnice “Žica” u Blažuju na prvoj liniji fronta kod Sarajeva gdje je tokom 40 mjeseci, kao jedini hirurg na području tadašnjeg Srpskog Sarajeva, obavio više od 3.500 operacija. Eparhija niška odlikovala je prošle godine u junu posthumno dr Lazića ordenom Svetog Romana prvog stepena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu