Iz vrlo potresnog statusa na fejsbuk profilu više je nego vidljivo koliko ga je duboko pogodila ova tragedija. Objavu u cjelosti prenosimo.
Tim Bergling je bio čovjek koji je umro 20.4.2018.godine Avići je brend koji je umro još 2016. Brend je umro kada je Tim odlučio da se povuče. Najvažnije je odvojiti čovjeka od njegove industrijske filozofije, jer nijedan čovjek nije mogao preživjeti to što industrija s multimilionskim zaleđem može. Svako ko provede miran život s dnevnim rutinama od jutarnje kafice, radnog dana na dnevnom poslu, pivca poslije ručka i slobodnim vikendom, barem se jednom zapitao šta bi bilo da je sada u Brazilu, u petak u Australiji, u subotu u Južnoafričkoj Republici, a u nedjelju u Velikoj Britaniji. Bilo bi genijalno, ali samo ako bi na te destinacije stizali uz zapovijest: “Energize” i” Beam me up Scotty”. Nažalost, za sad je takva tehnologija moguća samo u serijalu “Star Trek”, a čak i s privatnim avionima putovanja između navedenih destinacija traju minimalno 20 sati svaki. Jeste li putovali ikad transkontinentalnim letom od 20 sati u komadu? Naporno je! Bez obzira koliko je putovanje avionom prijatnije nego putovanje rikšom na istim rutama, ono nije Bogom dano ljudima i nije se lako navići na prolazak kroz vremenske zone, putovanje brzinom od 988 km/h i visini od 13.100 metara. Nakon putovanja nakon kojeg više ne znate šta biste učinili sami sa sobom, sjedate u auto, dolazite u hotel, obavite brzo tuširanje, pokušate da jedete na brzinu, sjedate u auto i odlazite na klupsku ili festivalsku svirku. Prije svirke slijedi kratka konferencija za medije, pitanja koja ste čuli već toliko puta da vam se čini da ste kao Bil Marej zarobljeni u filmu “Dan Mrmota”. Nakon svirke sjedate u auto, dolazite u hotel, liježite u krevetu nekoliko sati i pokušavate hvatati san. Nakon kratke borbe predajete se, uzimate tabletu za spavanje i počnete spavati, no ubrzo čistačice počinju s čišćenjima ostalih soba, jer su gosti “normalnog bioritma” već na doručku. Paralizovani hemikalijama ne možete da mrdnete, a najradije biste poslali spremačice u rodno mjesto, samo da prestanu s bukom. A onda zvoni telefon s naručenim buđenjem i ustajanje je neizbježno. Kafa nije dovoljno jaka da stvori pozitivno raspoloženje, ali je dovoljno jaka da stvori fluidne probavne smetnje.
https://www.facebook.com/ludvig.astralis/posts/10155512538355886
Zamislite turneju od takvih 200 dana u godini, pa zatim isto sljedeće godine, pa opet sljedeće godine. To je turneja koja prerasta u način života, način života kakav je živio Tim Bergling. Svako ko je ikad stao za DJ pult razmišljao je o tome kako to izgleda kad si DJ zvijezda, no vidio je samo fenomenalnu festivalsku produkciju, prekrasne žene, lijepu odjeću, muziku i lažnu ljubav koja okružuje DJ zvijezdu. Ne znam kako je Tim zamišljao uspjeh, ali bio je premlad da može sam zaključiti kakav ugovor s industrijom potpisuje. Istina da je svojevoljno potpisao “ugovor s đavolom” i da mu najvjerovatnije niko nije stavio pištolj na sljepoočnicu tjerajući ga da krene na put bez povratka. Potpisao je ugovor s industrijom koja ga je pretvorila u roba, a zaštitila je svoje interese koristeći ime Avići umjesto ime klinca kojeg uprkos svjetskoj slavi nije niko prepoznao, osim njegove stvarne porodice i stvarnih prijatelja. Lično poznajem menadžere hrvatskih klubova u kojima je nastupao Tim, a koji su mi pričali o tome da Bergling nije odgovarao na jednostavna pitanja kao što je: “Šta piješ?”, ili “Kako ti se sviđa klub?”, nego je za njega to činio njegov menadžer. Tim je bio zarobljenik ugovora s korporacijom koja mu nije dozvoljavala da odlučuje o brendu bez uprave brenda.
I na kraju krajeva, šta se to mene tiče? Nije da se Avići ikad puštao u sklopu mojih ciklusa “Astralis – Institucija”, nije da mi je lično ikad nešto predstavljala muzika za koju su mediji tvrdili da ju je pisao Bergling. Iako ne mogu shvatiti kad bi on to stigao da komponuje, budući da je nastupao i putovao non-stop. Tiče me se, jer prije svega cijenim život i bez obzira na to što nisam znao Tima i žalim što nije proživio život vrijedan življenja, već ropstvo. Tiče me se jer je i on bio dio DJ scene kojoj i ja pripadam, a gadi mi se da je neko od nas koji stojimo za pultom postao žrtveno jagnje.
U svojim korijenima ideja DJ-a je bila ideja čovjeka iz ekipe koji je stao za gramofone. Ideja DJ-a nije bila ideja rok zvijezde, nego je upravo kontrirala tom stavu. DJ je onaj koji je pristupačan, koji nije u VIP djelu, koji ima vremena i volje da pleše s publikom i istinski uživa u muzici. Međutim, od kad su se velike korporacije uključile u DJ scenu, učinile su sve da nove generacije rastu s hibridnim, umjetno stvorenim DJ zvijezdama koje su preko noći na listama najboljih. To nije samo priča na EDM sceni, već na Techno, House i Tech House sceni takođe. Tiče me se, a tiče se i Vas. Postoje ljudi koji su u vašem komšiluku prisutni oduvijek, ljudi koji rade na sceni decenijama i razvijaju je organski s ljubavlju i strpljenjem, a ne s milijardama i marketing menadžerima.
Ljudi koji su LJUDI, a ne BRENDOVI, stvarni umjetnici, a ne pravni entiteti. Podržite njih, a ne produkte multimilionske industrije i možda ćete spasiti živote jednog budućeg Tima, kad industrija vidi da im se investicije ne isplate. Neka ulažu svoj novac u nešto drugo, a ne u eksploataciju ljudi koji su čak i nakon završene karijere toliko uništeni da ne mogu živjeti. Nemojte podržavati posmrtne albume, kupovati zvanične majice s natpisima “RIP Avići” i odlaziti na premijere filma o fiktivnom životu umjetnika kad se on pojavi, jer tako podržavate upravo industriju koja je mladog čovjeka po imenu Tim Bergling pretvorila u roba i stvorila mu zdravstvene probleme koji su završili njegovom preranom smrću. Umesto toga podržite lokalne talente i LJUDE, a ne industrijske krilatice zvijezdanih statusa. Sve najbolje!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu