A ništa toga dana nije dalo naslutiti što se sprema. Sanirale su se štete od potresa dan ranije i vjerovalo se da je najgore prošlo. Na sreću, bez žrtava, a to je bilo najvažnije.
Svi su opet pošli za svojim poslom, pokušali da dočekaju Novu godinu s malo veselja, piše Jutarnji list.
Otac i sin Franjo i Mario Tomić, uobičajeno su provodili vrijeme u domu u selu Majske Poljane, čekajući majku i suprugu Radmilu da se vrati s posla. Franjo je bio za šporetom, pripremao ručak kako bi svi zajedno za sto kad dođe.
U 12.19 svijet se zauvek promenio. Zemlja se zatresla tolikom silinom da nisu stigli ni da reaguju. Trospratnica se srušila kao kula od karata. Propala je u zemlju. Doslovno. Otac i sin, Franjo i Mario, ostali su ispod ruševina. Život im se ugasio u trenutku.
– Nije zato što su moji, pitajte bilo koga, bili su obojica sjajni, uvijek od pomoći. Mirnog karaktera – kroz suze oca i brata opisuje Marina Tomić Šantek.
Zvali su ih na telefon, veza nije bilo. U jednom trenutku, negdje među tom šutom, zazvonio je Franjin telefon. Susjedi i prijatelji, njih tridesetak koliko ih se okupilo, rukama su razmicali ciglu po ciglu.
– Prvo su pronašli oca, nije mu bilo pomoći. Već u sljedećem trenutku pas je locirao i brata. Našli smo ga tačno na pragu šivaće sobe. Bio je još topao – prepričava Marina.
Još je troje mještana Majske Poljane izgubilo život u potresu. Dušan Bulat, Mile Jurković i Darko Kozić.
Mladi Darko Kozić (20) jedan je od rijetkih koji su u u posljednjih 25 godina u Majske Poljane došli jer su baš tako i željeli, dok je većina tu došla poslije rata, prenosi Blic.
– Baš radišan dječko. Eto, s 20 je skućio porodicu. Život ga nije mazio, ali krenulo mu je baš dobro. Sljedeća želja na popisu bio mu je traktor – kaže o najboljem prijatelju, na kojega je pao plafon i pomoći mu nije bilo, Hrvoje Savić.
I Stanko Zec radio je baš ono što je volio. Iako na sredini sedme decenije, nije kanio da odustane od mesta crkvenog orguljaša. Orgulje su bile i poslednje što je za života vidio.
– Bili smo u crkvi, kako bi pokupili vrednije stvari na oltarima, za koje smo se bojali zbog potresa od dan ranije. Stanko je otišao da prekrije orgulje da se ne bi zaprašile. U nekom je trenutku, kasnije sam saznao da je to bilo u 12.19, usledio stravičan udar. Vidio sam ogroman luster kako pada s crkvenog svoda. Sve je prekrila prašina, cigle, malter. Preživio sam. Stanko, na ogromnu žalost svih nas, nije – ispričao je Božidar Škofač iz Žažine u Opštini Lekenik, prijatelj i sused nesrećnog Stanka.
Majka Laure Cvijić pokušala se oteti iz ruku namjernika koji su ju držali da ne priđe tijelu svoje djevojčice.
Laurina majka kroz krike je ponavljala „S kim ću sada plesati… s kim ću sada plesati“.
Njena djevojčica je tek napunila 13 godina. Nedjelju dana kasnije je više nije bilo.
– Bila je jako ok, izgledala malo starija za svoje godine, bila je pametna i znala šta želi, baviti se plesom – govore njene prijateljice o Lauri, najmlađoj žrtvi potresa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu