Ovim riječima nakon svirepog ubistva Dušana Vlaisavljevića (38) iz Bačkog Brestovca, zbog kog je uhapšen Goran T. iz istog mjesta, nakon tragičnog događaja priča njegov dugogodišnji prijatelj.
Dušan Vlaisavljević je nestao 10. maja i ta informacija pojavila se najprije na sajtu Nestali Srbija. U objavi je navedeno i da je upravo Goran T. taj koji ga je posljednji vidio i koji je ispričao da su ga dvojica mladića pokupila automobilom, poslije čega mu se gubi svaki trag. Nakon što je Dušanovo tijelo pronađeno u septičkoj jami sa vidnim povredama, Goran je priveden na saslušanje prilikom čega je, prema prvobitim informacijama, priznao da ga je nožem ubio u svojoj kući i zatim bacio u jamu, piše Blic.
Njegovi prijatelji ogorčeni su zbog tragične sudbine koja je zadesila Dušana. Ne mogu da vjeruju da je neko na tako podmukao način mogao da presudi Dušanu koji u svom kraju, prema njihovim riječima, slovi za “dušu od čovjeka”.
Dule je imao svoj kombi i bavio se prevozom. Držao je dosta pasa raznih vrsta jer je bio veliki ljubitelj životinja pa je i štenad prodava i poklanjao ljudima koji vole životinje. Bio je izuzetno skroman i vrijedan mladić. Bili smo kao braća, voljeli smo se kao najrođeniji – priča nam i dalje potreseni mladić.
Dušana su, kaže, voljeli svi, a i on je bio čovjek velikog srca, punog ljubavi za sve ljude.
– Ogroman je ovo gubitak i tuga prvenstveno za njegovu porodicu koja je divna i poštena, to su izuzetno dobri i vrijedni ljudi, a onda i za sve nas. Cijelo selo tuguje sada za njim. Riječima se ne može opisati to. Nije zaslužio da ga monstrum tako krvnički ubije. Ubiti tako dobrog čovjeka, to je užasavajuće – priča nam Mihajlo i dodaje da će Dule živjeti kroz sve njih, jer ga nikada neće zaboraviti.
– Volio bih da ljudi shvate koliko je on bio poseban i da shvate da takve ljude treba čuvati – kaže potreseni mladić.
Još jedan bliski poznanik pokojnog Dušana istakao je njegovu dobrotu i plemenitost, a kako kaže, nema riječi koje bi mogle da opišu takvog čovjeka.
– Upoznao sam Džiksija preko zajedničkog prijatelja. Iako smo se površno poznavali, dovoljno je da se razume zbog čega su ga ljudi u selu voljeli i zašto je bio poštovan kao čovjek velikog srca. Svakom prolazniku u selu se javljao sa osmjehom, nikada nije bio mrzovoljan. Volio je ljude, život, kafanu. Par puta sam sjedio u kafani sa njim i par puta smo se napili zajedno. Tek onda možeš da vidiš kakav je čovjek kada se napije, a on je bio dobrica koji nikada nije nikog želio da povrijedi – priča za Blic jedan mještanin.
Jedina Džiksijeva želja, kako su ga oslovljavali, jeste da uživa u životu i da se veseli.
– Jedino što je mrzio je nepravda i uvijek se borio za pravdu i poštenje – kaže ovaj mladić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.