Oni koji pate pate od Kotarove zablude često misle da su hodajući leševi. Drugi za sebe misle da su bestjelesne duše koje će živeti vječno.
Bez obzira na specifične varijacije, pacijenti s Kotarovim sindromom doživljavaju duboko iskrivljenu stvarnost zbog čega poriču postojanje svog tijela i svojih svakodnevnih potreba.
Česta posljedica ovog mentalnog poremećaja je samoizgladnjivanje.
U jednoj studiji slučaja, žena s istorijom anksioznosti i psihoze počela je da doživljavava nihilističke zablude. Ona je počela da govori rečenice poput: “Mrtva sam”. Zatim je prestala da jede i odbijala je da uzima lijekove.
Druga studija slučaja uključuje 49-godišnjeg muškarca koji je prestao da se brine za svoje zdravlje i počeo je da poklanja svoje stvari. On je odbijao da jede i mislio je da će da ga “zli ljudi” ubiju. Nedjelju dana nakon što je primljen u bolnicu, pacijent je ljekarima rekao da je već mrtav i da mu “želudac ne radi, jetra mu je raspadnuta, mozak paralizovan, a lice bez krvi”.
Ostao je nepomičan u svom krevetu i tvrdio da čuje glasove koji mu govore da je on đavo.
U naučnoj literaturi trenutno postoji stotinak sličnih slučajeva.
Prvi zabilježeni slučaj datira iz 1880. godine, kada je francuski neurolog Žil Kotar opisao novu vrstu depresije obilježenu “teškom melanholijom, idejama prokletstva ili odbacivanja, neosetljivošću na bol, zabludama o nepostojanju vlastitog tijela i zabludama o besmrtnosti”.
Pacijentkinja koju je opisao bila je 43-godišnja žena koja je tvrdila da nema mozak, nerve, želudac, pa čak ni dušu. I ona je izbjegavala da jede, jer je smatrala da je besmrtna. Nekoliko nedjelja nakon što su joj ljekari prepisali aripiprazol, lijek koji se koristi za liječenje šizofrenije, simptomi su joj se poboljšali.
Danas neki naučnici sumnjaju da Kotarov sindrom možda nije zasebna bolest, već simptom drugih duševnih bolesti kao što su bipolarni poremećaj, šizofrenija ili depresija, prenosi Nova.
Do danas se vrlo malo zna o Kotarovom sindomu i zašto se njegovi simptomi preklapaju s drugim zdravstvenim stanjima. Međutim, dobra vijest je da se takvi simptomi mogu efikasno liječiti. Antipsihotici, antidepresivi, psihoterapija, pa čak i elektrokonvulzivna terapija tipične su terapije koje mogu dati pozitivne rezultate.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu