U pitanju je pjesma Viktora Soja “Khochu peremen”, što u prijevodu znači “hoću promjene”.
Kako piše BBC, ova pjesma o čekanju na promjene ima dubok odjek za milione ljudi širom Istočne Evrope, a da bi razumjeli njen značaj treba se vratiti u osamdesete, kad je pod svjetlo javnosti dospio mladi majstor za bojlere iz Sankt Peterburga.
Soba u kojoj je Soj radio danas je svojevrsni rok memorijal. Međutim, on nije postao poznat zbog svog posla. U pitanju je film iz 1987. “Asa”, koji je postao kultan u Sovjetskom savezu. Film završava scenom u kojoj mladi pjevač dolazi u restoran, gdje mu se iščitavaju sva pravila koja važe za zvanične izvođače.
Umjesto da stoji i sluša, pjevač objavljuje da je on pjesnik, napušta restoran i pridružuje se svom bendu koji ga čeka. Kako se pjesma razvija, kamera pokazuje Soja, koji je umro prije 30 godina, i njegov bend kako pjevaju pred masom. Karolina Ridler sa Univerziteta Notingem, koja je pisala o Soju, kaže da je ovo bio trenutak koji ga je približio masovnoj publici i napravio od njega “simbol promjena”.
Početkom osamdesetih rok muzika bila je uglavnom ilegalni pokret u Sovjetskom savezu. Ploče zapadnih bendova švercovane su u zemlju i postojala je striktna kontrola nad tim ko može da bude izvođač. Film “Asa” postao je simbol rapidnih kulturnih promjena u SSSR, promjena koje su počele sa novom politikom otvaranja Mihaila Gorbačova i Perestrojke, prenosi Avaz.
Trideset godina kasnije, Sojeva pjesma pjeva se na ulicama Minska, a BBC podsjeća da su je 2011. pjevali na protestima protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina u Moskvi. Pjeva se i na skupovima podrške njegovih pristalica, ukazuje BBC.
– Ona je sada postala himna političke opozicije – ističe Ridler, dodajući da je slika Soja kao revolucionara takođe netačna.
Iz onog što je govorio, vidjelo se da nije imao namjeru da njegova pjesma postane politička himna, niti da on postane revolucionarna figura.
– Iskoristio je najviše od Glasnosti i Perestrojke. Bio je na državnoj televiziji. Imao je korist od onog što se događalo. On je rekao da je to bila pjesma o unutrašnjoj promjeni – ističe Ridler.
– Oni nisu bili zabranjeni, “Asa” je bila zvanični sovjetski film koji je izražavao zvaničnu sovjetsku politiku tog vremena – dodaje ona.
Ipak, tri decenije kasnije, stihovi Sojeve pesme i dalje su popularan izbor demonstranata – dovoljno su nejasni da odgovaraju bilo kom zahtjevu za promjenu. U Rusiji, Sojev bend Kino obilježava godišnjicu njegove smrti ponovnim okupljanjem. Postoje i spomenici, od čega najveći u Kazahstanu. Njegovo nasljedstvo je međutim kompleksno.
Soj je bio “autsajder” koji je ujedno bio i član lenjingradskog zvaničnog rok kluba. Učestvovao je u koncertima u podzemnim stanovima, što je poznato kao “kvartirniki”. Želio je da bude rok zvijezda i stoga je morao da drži ravnotežu između podzemlja i države.Viktor Soj poginuo je u udesu u avgustu 1990. godine. To je bio trenutak pada Sovjetskog saveza i političkih oluja koje su obilježile devedesete. To su elementi, smatra Ridler, koji su obilježili njegovo naslijeđe.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu