Vjerovatno dok se ne vidi da li će Dodik preduzeti konkretne korake ka vraćanju nadležnosti na RS sa BiH, ili je riječ o predizbornoj kampanji za opšte izbore naredne godine.
Ministri spoljnih poslova EU na posljednjem sastanku nisu saopštili da uvode bilo kakve sankcije Dodiku, a nezvanične informacije iz Brisela govore da su neki ministri bili protiv te mogućnosti, naspram šefa njemačke diplomatije, Hajka Masa i predstavnika još nekih od najuticajnih zemalja EU koji su se javno založili za kažnjavanje Dodika.
To je potvrda nejedinstva u EU koje se vidjelo još 14. oktobra na sastanku političkog vrha RS za desetak ambasadora iz EU u Istočnom Sarajevu. Tada je rečeno da su moguće jedino pojedinačne sankcije nekih zemalja.
S druge strane, Dodik se već nalazi na američkoj „crnoj listi“ (zabrana putovanja u SAD) zbog nepoštovanja Dejtonskog sporazuma, a kada je riječ o eventualnim novim sankcijama, njih je u pismu koga je u Sarajevo donio savjetnik Derek Kole, nagovjestio američki državni sekretar, Entoni Blinken. Međutim, i Blinken govori da će mogućnost sankcionisanja tek „biti razmotrena“, ako se nastavi povlačenje iz zajedničkih institucija BiH.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH, Željko Komšić, iz Njemačke je poručio da se nada da neće biti primoran da brani BiH kao devedesetih, dok Dodik, koga iz Sarajeva optužuju da izaziva rat, okreće stvari naglavačke. Tvrdi da je opušten jer ne prijeti ratom, ne radi ništa mimo Ustava BiH i ne traži otcjepljenje Srpske. On je taj koji je prije dva dana zatražio od NATO da interveniše protiv onih koji zagovaraju rat ili bi pokrenuli bilo kakve aktivnosti u tom smislu.
Upravo su pozivanje na sankcije i prijetnja ratom – dva politička narativa na kojima se zasniva politički odgovor iz Sarajeva na Dodikovu politiku, s tim što je ovaj drugi, na neki način, već odbačen. Jer, komandant EUFOR, Aleksander Placer, pre nekoliko dana je poručio da trenutno ne postoji bilo kakva vojna prijetnja u BiH.
Ako nakon ovoga ne bude ni (ozbiljnih) sankcija prema Dodiku, postavlja se pitanje da će u tom slučaju politički predstavnici Sarajeva (uglavnom Bošnjaka) promIJeniti taktiku prema njemu, odnosno šta im je plan B?
Član PredsJedništva SDA, Adil Osmanović, smatra da je vrijeme da reaguje Tužilaštvo BiH, jer je ono što radi Dodik kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH. Ako Tužilaštvo nema tu snagu, smatra da su neminovne sankcije međunarodne zajednice. Osmanović za Srpskainfo kaže da je sada kasno za razgovor sa Dodikom.
-Jedino bi se moglo pristupiti razgovoru ako bi on povukao sve što je do sada uradio, znači zakoni koji su doneseni ili upućeni u Narodnu skupštinu. Ali, ne vidim njegovu spremnost da to uradi – kaže Osmanović, koji Dodikovu politiku naziva neodgovornom i bahatom.
– Svjetske sile su potpisale Dejtonski sporazum i oni moraju da vode računa o njegovom provođenju, dok je na snazi, dok domaće institucije ne budu u mogućnosti da u punom kapacitetu da vode ovu državu ka evropskim integracijama – kaže Osmanović.
Prema njegovim riječima, nemoguće je funkcionisati u uslovima koje nameće Dodik jer „imate mogućnost da blokirate parlament, Savjet ministara BiH i zaustavite procese“.
-Sve što je do sada urađeno, zna to i lider SNSD, kada su u pitanju zakoni koje pominje, o odbrani, o VSTS, o lijekovima BiH… sve je to doneseno mukotrpnim dogovorima. Ne možete jednostavno reći od danas to ne važi. To je anarhija koja nikom ne može donijeti dobro – kaže Osmanović.
Istovremeno, predsjedavajuća Kluba poslanika SNSD u PS BiH, Snježana Novaković Bursać kaže da je sve osim prihvatanja realne situacije, nepotreban gubitak vremena i energije.
-Bez obzira da li bilo sankcija ili ne, ostajemo da živimo ovdje, da funkcionišemo u ovom političkom i pravnom ambijentu. Da bismo pravilno funkcionisali i imali neke rezultate, praksa i istorija je pokazala da je najpametnije da se držimo pravila koja trenutno imamo na stolu. To znači da se umjesto zamišljenih situacija i ingerencija nekih stranaca, svako treba da prihvati svoje ustavne nadležnosti – kaže Novaković Bursać.
Sociolog i politički analitičar iz Sarajeva, Esad Bajtal, smatra da se međunarodna zajednica u BiH ponaša na način da želi da bude dobra, a ne pravedna. Biti dobar, tvrdi on, znači popuštati onom ko je „drčniji, bezobrazniji, a to znači na štetu druge strane koja trpi posledice“.
– Dejton je međunarodni dokument. Svojim potpisima s ove strane je rečeno međunarodnoj zajednici da ćemo se držati onoga što ste nam dali da potpišemo. Sada se našao neko ko to uredno krši, govori kako će razvaliti ovu zemlju, sve govori protiv Dejtona pozivajući se na Dejton. Cinizam kao dimenzija više – kaže Bajtal za Srpskainfo.
Bajtal smatra da građani u Srpskoj i BiH treba da uzmu stvari u svoje ruke, bilo na izborima, ili na druge ustavom zagarantovane načine, poput građanskog bunta.
-Sjećate li se Miloševićeve moći, pa ko je sa njim završio? Nije međunarodna zajednica, nego građani. Da li su dobili nešto bolje, u to nećemo ulaziti, ali oni su to riješili tako. Dodik tu nije izuzetak, ali pošto me o njemu pitate, njegovi građani treba da završe s njim – kaže Bajtal.
Međutim, šta ako većina građana u Srpskoj podržava Dodika?
-Ako njega njegovi građani podržavaju, to je uredu. Da li su nasjeli, da li su izmanipulisani, to je njihova stvar. Razumijem da ljudi devedesetih nisu znali, pa su im pričali biće Švajcarska i zlatne kašike. Umjesto Švajcarske dobili su Vijetnam, a umjesto zlatnih kašika nemamo nikakve jer nemaš šta da jedeš, ne trebaju ti. Ali šta je sada? Mi smo građani sa najmanjom kupovnom moći u Evropi. Mi smo bogata zemlja – more, planine, žitnice, šume, vode – ali smo siromašna država. Kako? Tako što su tzv. zaštitnici nacionalnog interesa proizveli siromaštvo, pljačku, otimačinu. Ako građani to hoće da trpe, izvolite, samo nemojte biti budale da se uzajamno tučete za njih. Rat nije rešenje – poručuje Bajtal.
Perišić: Sljepilo Bošnjaka
Profesor međunarodnih odnosa, Srđan Perišić, ocjenjuje da Bošnjaci od izazivanja najnovije političke krize, nastale nametanjem Inckovog zakona o zabrani negiranja navodnog genocida, pokušavaju svim silama da izazovu intervenciju Zapada.
Prvo su, kao kaže, priželjkivali vojnu intervenciju NATO ili trupa EU, optužujući Srpsku za secesiju i izazivanje sukoba. Kada je svima postalo jasno da to nije tačno, dodaje Perišić, okrenuli su se prizivanjem sankcija, uvjereni da bi to zaustavilo srpsku politiku predvođenu Dodikom, ali i dovelo do promjene vlasti u Republici Srpskoj.
-Ali, šta ukoliko nema sankcija, kao što neće biti ni vojne intervencije? Političko Sarajevo samo traži spoljnog gospodara, tutora koji će da disciplinuje Srbe kako bi oni dobili unitarnu BiH. Oni zbog toga uopšte ne vide moguća rješenja, nemaju pojma šta ako ne bude sankcija. Ne zanju za dijalog, ne znaju da vide šta to muči Srbe, šta su srpski politički zahtjevi, da vide svoje i hrvatske poltičke zahtjeve. Oni su u svemu tome slijepi. Kada bi mogli da vide neka rješenja izvan toga, vjerovatno bi vrlo brzo došli do dogovora – kaže Perišić za Srpskainfo.
Prema njegovim riječima, u širem kontekstu, to je pitanje izgrađenosti jedne nacije.
-Nacija kada je izgrađena istorijski, etnogenezom, ona sa drugim nacijama sklapa sporazume, dogovore, vodi dijaloge. Nacije koje su u procesu formiranja, kao u 19. vijeku, one su ratnohuškačke, gledaju sve što je različito kao prostor sukoba. Bošnjaci imaju problem da definišu svoju politiku. Oni je nemaju – zaključuje Perišić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu