Srđan, koji je predsjednik bijeljinskog Udruženja sakupljača gljiva, tartufa, šumskog i ljekovitog bilja i plodova “MAGNATUM”, pojašnjava da ova vrsta gljive raste u simbiozi sa stablom domaćinom, a to su najčešće bukva, breza, lješnjak, hrast bor, topola i vrba.
Dodaje da iako naše područje ima odgovarajuću floru, vrstu tla, ali i klimatska obilježja, ono još nije dovoljno istraženo.
– Tartufe sam tražio na ovim prostorima, ali i u Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji, Grčkoj, Rumuniji, Bugarskoj. Nažalost, često se nalaze na nepristupačnim terenima, a problem nam predstavljaju i nedeminirane površine iz minulog rata. Morate imati dobrog i obučenog psa tragača, ali i dosta volje i strpljenja. Sav trud se na kraju ipak isplati – kaže Srđan za portal InfoBijeljina.
Crni tartufi su zastupljeniji od bijelih, ali i jedni i drugi su neizostavan dio gastronomskog svijeta, te prisutni kao izuzetno cijenjen i skup delikates.
– Prosječna veličina tartufa iznosi između 2,5 i 11 cm. Uglavnom su pravilnog, okruglog oblika s glatkom površinom te poligonalnim bradavicama. Miris je intenzivan, aromatičan i voćan. Primjera radi francuski Perigord tartuf nazivaju crnim dijamantom, a za Tuber magnatum kažu da je vredniji od zlata. Potražnja je ogromna, a plasman uvijek obezbijeđen – priča Srđan.
Tartufi se mogu proizvoditi i u vještačkim uslovima. Najveći proizvođači tartufa u svijetu su Kina, Italija, SAD, Španija, Holandija, Francuska, Poljska, Australija. Iako BiH ima odlične preduslove za tartufarenje, ovaj potencijal nije iskorišten – kaže Srđan Mihajlović.
Izražava nadu da će to prepoznati i nadležni. Savjetuje zainteresovanima za traženje ove plemenite gljive da ne odustaju jer se nikad ne zna kada će se nekome posrećiti da nađe ovo bijelo i crno zlato.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu