Mnogi iz zezanja, neki iz ogorčenja, ali i jedni i drugi vjerujući da je tamo gore standard. I nisu pogriješili.
Ko je bar jednom posjetio Švedsku, iz ove zemlje vjerovatno je odnio prijatan i za nas neobičan osjećaj da život može stvarno lijepo da se živi.
Da sistem funkcioniše i štiti svoje građane, da priče o ratu ne remete svakodnevicu građana, da svjetska kriza i nestašica na globalnom nivou ne izazivaju paničan strah, nemoć i mahnito kupovanje.
Dok ovdje, kod nas, svakodnevno gledamo kako poskupljuju hljeb, ulje, brašno, gdje kilogram paradajza i paprika malo ko danas može da priušti, kod njih na policama marketa ima svega. A i cijene su za svakog.
Jer, normalno, i tamo dubina džepa diktira koliko će se stvari naći u kesama, ali svako može da kupi i mlijeko i ulje i tjesteninu i parče mesa. Ljudi mogu da pojedu bananu, krastavac ili jabuku. Ovdje je i najjeftinije voće za mnoge, nažalost, postalo luksuz.
Kod njih nema lažnih akcija i sniženja. Ako je nešto jeftinije, onda je to na minusu od 30 do 50 odsto, a ne 10, 15 feninga kao kod nas.
Čuvaju svoju proizvodnju, cijene je i vrednuju. Naši proizvođači mole za pomoć, gledaju kako im sunce i led uništavaju ono što su žuljevitim rukama stvarali. Ovdje gladni mogu da se uzdaju u pomoć humanih ljudi, nikako u institucije. Prije će ti komšija dati komad hljeba, nego što ćeš naći posao.
Zato, neka je i hladno, samo da se živi čestito i dostojanstveno. Šta vrijedi sva toplota ovog svijeta ako je hladnoća u kostima i glad u stomaku?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu