Makron je naveo da je sam ubijedio američkog predsjednika Trumpa da krene u osvetnički pohod zbog napada otrovnim gasom na Dumu. To je francuski predsjednik izjavio u drugom velikom intervju tokom sedmice koja će ostati zapamćena.
Makron nipošto nije želio ostaviti isti utisak kao njegov prethodnik Oland, koji je 2013. godine sve pripremio kako bi krenuo u vojnu intervenciju u Siriji, rame uz rame sa Amerikancima. I tada je Asadov režim vršio napade bojnim otrovima u Siriji. Ali Trampov prethodnik Obama se predomislio u zadnji tren. Francuz Holande je bio iznevjeren, navodi se u teksu novinara Marka Hofmana.
Makronu je sada uspjelo da izbjegne istu situaciju. Nije ponovljena greška Obame, koji je podvukao crvenu liniju a onda nije djelovao nakon što je ona prekoračena.
Da li su vojni napadi pravi put za poboljšanje situacije u Siriji ostaje upitno. No, jasno je da francuski predsjednik ima poziciju jakog državnika. Političara koji uradi ono što kaže ili najavi. Takođe, on mora shvatiti da kao vodeći državnik u EU – pogotovo kada se radi o pitanjima rata i mira – vrlo brzo može ostati sam i izolovan – navodi “Dojče vele”.
Prema DW, zajednički stav evropskih ministara spoljnih poslova usvojen u ponedjeljak (16.4.) obuhvata dobro poznate prijedloge: humanitarni pristup, prekid vatre, političko rješenje. Jedino što nedostaje jeste zahtjev za uvođenjem zone zabrane letova. Navodi se da bi se moglo reći da su Evropljani iznijeli sve prijedloge i koncepte koji su bili na stolu i prije mnogo godina.
– U međuvremenu znamo da sve što se predlaže zvuči konstruktivno, ali da to ne poboljšava položaj Sirijaca. Zapad je u Siriji zakazao i Makron to dobro zna. Pa ipak, on želi da ostavi utisak da ovdje u Evropi postoji bar neko ko pokušava nešto da uradi. Zbog toga koristi sve raspoložive pozornice – piše Hofman za DW.
Podsjeća se da je, osim dvosatnih intervjua tokom proteklih nekoliko dana, Makron u utorak održao i govor o budućnosti EU u Evropskom parlamentu, a u četvrtak se sreće i sa njemačkom kancelarkom u Berlinu. Ne želi da je ostavi po strani, ali to nije tako jednostavno.
Navodi se da je Francuz trenutno toliko prisutan na svim kanalima, da ponekad mora istinski da se potrudi da očuva utisak bliske francusko-njemačke saradnje. To se ustalilo tokom neuobičajeno dugog procesa formiranja vlade u Berlinu. A i kada se radi o vojnim pitanjima, Njemačka je uvek gotovo automatski isključena.
DW navodi da se to inače odnosi i na većinu zemalja-članica Evropske unije. Uprkos svim planovima o zajedničkoj spoljnoj i bezbjednosnoj politici EU, posebno o pitanjima odbrane, svaka zemlja još uvijek je upućena sama na sebe. To pokazuju i zajedničke izjave ministara spoljnih poslova EU od ponedjeljka. Podrška vazdušnim napadima izrazito je uzdržana.
"I don't want to belong to a generation of sleepwalkers … I want to belong to a generation that has decided firmly to defend its democracy."
French President @EmmanuelMacron addresses the European Parliament in a speech on the #FutureofEurope pic.twitter.com/rfCt4p5yMH
DW Europe (@dw_europe) April 17, 2018
– Kao i obično, Francuska i Velika Britanija uvijek su odgovorne za prljavi posao na vojnom planu, a ostale zemlje nemaju ni volje, ni tehničkih mogućnosti za napade poput onih prošle subote u Siriji. Da, mnoge zemlje će to podržati, ali to nije dovoljno da one budu ozbiljno shvaćene na međunarodnoj sceni – piše Hofman.
Navodi se da je, pored želje za akcijom, harizmom i dalekosežnim ovlašćenjima, francuski predsjednik jedan od rijetkih u Evropi koji još uvijek ima i vojni potencijal. To mu omogućava da ga na globalnom planu uzimaju ozbiljno.
Ono što Njemačka na ekonomskom planu radi jeste nesumnjivo veoma važno, ali spolja gledano, u sukobu u Siriji ona nema upliva. Za EU u cjelini takva podjela uloga može da funkcioniše, ali to ipak može da ima posledice po unutrašnju strukturu moći između Pariza i Berlina.
DW navodi da je Makron pokazao da mu je izuzetno važno da ispuni sve što kaže. Ispaljivati rakete je nešto je sasvim drugo od opominjati evropskog ministra finansija i tražiti od njega da položi račune.
Prema autoru Hofmanu, s ovim Makron konačno odbacuje onu mladalačku lakoću koja mu je prošle godine donijela izbornu pobjedu.
Navodi se da Evropska unija i svijet sada vide novog francuskog predsjednika: otrežnjenog, ozbiljnijeg i odlučnijeg nego ikada – Makron, nesumnjiv autoritet i glavni komandant. Time on izrasta u državnika u koga sve njegove kolege iz EU upiru pogled – možda ne po svim, ali svakako po velikom broju pitanja, a posebno onih koja se odnose na spoljnu politiku.
Samo što mu to ne donosi samo prednost: vođa jeste onaj koga drugi vole da slijede, ali je i onaj iza koga će mnogi željeti da se sakriju, zaključuje DW.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu