Prodavačica u butiku jednog velikog šoping mola u Banjaluci je vidno pokazivala nezainteresovanost i mrzovolju kada je kupac ušao u radnju na samom početku radnog vremena, u devet ujutru.
Na kasi jednog tržnog centra u Banjaluci, koji je i regionalni brend, stvorio se veliki red jer je trgovkinja čekala da joj koleginica rasitni novac. Čekanje se razvuklo, a kasirka nije osjećala potrebu da se izvini.
Daj šta daš
Ovo su sami neki od primjera koji oslikavaju trenutni kvalitet radne snage u uslužnim djelatnostima. Zajedničko za sve navedene primjere je da su sve tri trgovkinje mlade i vjerovatno početnice, „bačene u vatru“. Jednostavno, posljedice višegodišnjeg, pa i višedecenijskog odnosa poslodavaca prema zaposlenima su sada vidljive golim okom svim potrošačima. To se najbolje primjećuje u uslužnim djelatnostima, gdje potrošač ima direktan dodir sa pružaocima usluga. Slično je i u ugostiteljstvu.
Murisa Marić, izvršna direktorka Udruženja potrošača „Don“, za Srpskainfo ocjenjuje da su potrošači već duže vrijeme svjedoci kraha kvaliteta usluga.
– Prije nismo mogli svi da radimo u trgovini i u ugostiteljstvu. Za kuvara se trebalo školovati, nije bilo dovoljno samo to što neko kuva kod kuće – ilustruje Marićeva.
Murisa MarićDanas je situacija takva da poslodavci „uzimaju“ ono što tržište rada ponudi, bez obzira na kvalifikacije.
– Dakle, s jedne strane imamo manjak radne strane, a s druge strane rad na crno i minimalac uzimaju svoj danak. Zato je danas usluga takva kakva jeste, a u uslužnim djelatnostima rade i penzioneri, koji su odavno u penziji. Uglavnom, više nigdje se ne može naći visok nivo usluge kao prije. Često nailazimo na to da nema ni “dobar dan”, ni “doviđenja”, ali zato potrošači nailaze na drskost, odnosno neprofesionalnost. A mislim da će biti samo gore – smatra Marićeva.
Kabadahije
Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine i turizma Republike Srpske, za Srpskainfo naglašava da je trenutni kvalitet usluga direktna posljedica prethodnog lošeg odnosa poslodavaca prema radnicima.
– Nisu znali da cijene svoje radnike, nisu znali da ih nagrade i da imaju normalan odnos prema njima. Nije to bio robovlasnički već jedan kabadahijski odnos prema radnicima, pa je logično da su ljudi odlazili da sebi traže bolje ili u drugim branšama ili u inostranstvu – ističe Savanović.
Nekada se, kako podsjeća, na oglase za posao u butiku u nekom tržnom centru prijavljivalo i po 1.000 kandidata, a sada vlasnici mole i vuku rukom bilo koga, pa se za trgovca i konobara i u ostalim uslužnim djelatnostima zapošljavaju prvi na koje naiđu.
– Onda se tu javlja problem što nema ni starijih, iskusnijih radnika da obuče nove, koji ionako nisu kvalifikovani za taj posao – objašnjava Savanović.
Kolač dijeliti na više dijelova
Po njegovom mišljenju, kvalitet usluga u Srpskoj biće još gori i lošiji. Dolazi i do, kako kaže, zatvaranja trgovačkih i ugostiteljskih objekata, jer nema radne snage.
– Rješenje je u promjeni odnosa poslodavaca prema zaposlenima i u odnosu prema ukupnom biznisu kojim se bave. Moraju da shvate da više nema astronomskih zarada, da dio slatkog kolača moraju da dijele s radnicima. Neće moći da dižu cijene u nebesa jer neće imati ko da im kupi – smatra Savanović koji očekuje i reakciju države.
I u Privrednoj komori RS su svjesni ovih problema. Vladimir Blagojević, portparol Privredne komore RS, ocjenjuje da privrednici sve češće upošljavaju radnike koji ne ispunjavaju uslove za traženi posao.
– Problem je nedostatak adekvatne radne snage. Jednostavno, nemoguće je naći toliko kadrova za potreban broj radnih mjesta pa su privrednici primorani da prime i one koje ne ispunjavaju sve uslove – smatra Blagojević.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu