Ed Doring, 62-godšnji ljekar iz Arizone, i sam je bio tamo i tvrdi da je vidio dugačke redove blizu vrha. Prema njegovim riječima, neki “veoma nevaspitani i nedisciplinovani ljudi” gurali su se kako bi napravili što bolju fotografiju, a nisu bili u “dovoljno dobroj formi” za takav poduhvat.
Zabrinut zbog prevelike gužve na vrhu veličine dva stola za stoni tenis – Doring je na kraju odlučio da sjedne da ne bi pao, pa se tako i slikao. Neki drugi planinari kažu da područje oko vrha liči na “zoološki vrt”, da se neiskusni planinari guraju i laktaju da bi snimili savršeni selfi, uprkos opasnostima.
– Bilo je strašno – kaže Doring, član ekspedicije u kojoj je bio i Kristofer Kuliš, jedanaesta osoba koja je umrla na tom mjestu.
– Bio sam iznenađen ogromnim brojem ljudi na skoro osam hiljada metera visine. Bilo je očigledno da ili nisu u dobroj formi, ili nemaju iskustva, te da ne bi trebalo da budu tamo – rekao je Doring za CBS, ali je dodao da Kuliš nije bio jedan od takvih.
Zvaničnici su izdali čak 367 dozvola strancima i još 14 nepalskim planinarima da se popnu na Mont Everest ove godine. Tako veliki broj je posljedica činjenice da neke avio-kompanije nude jeftinije aranžmane planinarima koji nemaju iskustva, što dovodi do velikih gužvi na vrhu i ugrožava život drugih planinara.
Vodiči koji rade na nepalskoj strani planine sada prelaze na tibetansku stranu, jer strahuju da će biti još mrtvih.
– Ovo ne ide nabolje. Nepalska vlada je korumpirana. Grabe koliko mogu – kaže vodič Lukas Futenbah.
Vlada u Nepalu poriče odgovornost i tvrdi da je razlog toliko velikog broja smrtnih slučajeva loše vrijeme.
Svjedoci kažu da ljudi postaju bezobzirni i “opsjednuti” time da se popnu na vrh i ne mare za ljude koji imaju teškoća.
– Tražio sam vodu od ljudi, niko mi nije dao. Ljudi su zaista opsjednuti Mont Eversteom. Spremni su da se ubiju da dođu do cilja – kaže 18-godišnji Riza Ali iz Kašmira.
Jedna žena je vidjela kako ljudi oko nje padaju u nesvijest, ali niko nije prišao da im da kiseonik.
– Bilo je užasno – kaže ona.
Šerpasi i planinari kažu da su neki ljudi mogli da prežive da nisu čekali u dugim redovima na posljednjih 300 metara do vrha.
Mnogi planinari umiru u tzv. “zoni smrti”, oko 9.000 metara iznad nivoa mora, gdje nema dovoljno kiseonika. Tada se ljudi oslanjaju na kiseonik u bocama, ali i dalje mogu imati problema sa orijentacijom i brzo umiru zbog “gladi” za kiseonikom.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu