To je bio njegov pjevački debi, a oni koji su ga slušali te večeri ni slutili nisu da će mladić ispred njih obilježiti muzičku istoriju. Krajem prošle godine poznati pevač objavio je 15. studijski album „Ono malo sreće“, koji se nedavno na sajtu „Evrovizije“ našao na prvom mjestu liste „Top 15 evropskih albuma“, piše Blic Žena.
Kakve su reakcije publike na album i jeste li zadovoljni sad, poslije nekoliko mjeseci od objavljivanja?
Mogu reći da su reakcije vrlo lijepe. Zanimljivo je da se različiti ljudi vežu za različite pjesme, što se dugo nije dešavalo sa mojim albumima, a to je u stvari i njihova svrha, da više pjesama zaživi. Zadovoljan sam i što je „Ono malo sreće“ radila ekipa mojih saradnika iz regiona, a angažovani su i saradnici sa internacionalne muzičke scene.
– To što smo živi i zdravi i što živimo svoj život. Trudimo se da ga učinimo ljepšim, srećnijim, da se radujemo svakom danu i da usrećimo najbliže nekim lijepim stvarima. To je ono što život znači.
Je li tačno da bez brze pjesme nema dobre karijere ni koncerta?
– Jeste. Ako nemate veselu pjesmu, nemoguće je praviti veliku karijeru, dosadno je. Vi možete biti najveći pjevač balada, možete biti i Pavaroti, ali se u jednom momentu mora dići taj adrenalin koji će uzburkati strasti i emocije.
Kad ste zavoljeli muziku?
– Još kao dijete sam kod babe i dede na selu, dole u Hercegovini, volio da pjevam. A pošto u stanu u kojem smo živjeli u Sarajevu nismo imali radio, ja sam već sa dvije-tri godine kucao na vrata kod komšinice i govorio joj: „Gospoja, pustite me da slušam radio.“ I onda bih kod nje cijeli dan slušao muziku sa radija sve dok me mama ne bi izvela. I tako je taj neki osećaj i ljubav prema muzici kod mene uvek postojao.
Ekonomski fakultet završili ste u trenutku kad ste već bili regionalna zvijezda. Šta vam je poklonio pokojni Davorin Popović kad ste diplomirali?
– To je lijepa epizoda kad čovjek diplomira. Sjećam se, izlazim iz profesorovog kabineta, a u hodniku me čekaju prijatelji i svi manje-više nose bombonjere, cvijeće, neki viski, a onda se pojavi Davorin Popović, koji nosi veknu hljeba i kaže: „Evo, sad si svoj čovjek.“ U smislu, glas te može izdati, ali sad imaš papir, ćaga će ti uvijek značiti da nešto u životu možeš da radiš sam.
Idete li često u svoje Sarajevo i kakva sjećanja u vama budi posjeta rodnom gradu?
– Apsolutno pozitivna. Tamo imam familiju i prijatelje i često idem u Sarajevo. Imali smo divan susret za Novu godinu. Bio je to jedan od mojih najlepših i najposjećenijih nastupa. Mnogi od nas su raseljeni, srećemo se i družimo po svijetu, svi smo mi Sarajlije sa tuđom adresom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu