Ovako priča Jelena Veličković, udovica Gorana Veličkovića Goksija, navijača za čije su ubistvo optuženi pripadnici klana Belivuk-Miljković.
Ona kaže da 3. avgust, dan kada je porodični ručak prekinuo telefonski poziv, nikada neće zaboraviti. Tada je Goran od nje tražio da ga s njihovo dvoje djece odveze do Višegradske ulice na sastanak s njegovim drugom. Od tog dana ga više nije vidjela. Njegov nestanak je policiji prijavila sutradan.
– Goran je meni bio sve. I prvi dečko i muž i prijatelj i drug. Zavoljeli smo se još u školskoj klupi. Njegovo srce je bilo ogromno. Bio je pozitivac, najbolji i najodaniji za svoje prijatelje. Ponosan i uporan i platio je cijenu kad su se nameračili da ga uklone. Prodao ga je Hrvatin kome je prethodno pomogao. On nije čovjek, on je zvijer – priča ona i dodaje kako je izgledao susret sa njim na pripremnom ročitu klanu Velje Nevolje:
– Sjedio je iza mene, gore, iznad sa Spasojevićem. I kad su nam se pogledi sreli, nije odustajao, nastavio je da me gleda pravo u oči iako mi je muža i oca bebe, koju je vidio, poveo u klanicu za ljude. Tu strahotu i atmosferu u sudnici od tog dana ne želim više da vidim. Nemam snage i neću ići ako se ne bude moralo zbog postpuka. Svojoj djeci sam i otac i majka i nisam im potrebna luda, a tamo se to postaje.
Fotografije ubijenog muža, kaže, vidjela je na televiziji u februaru prošle godine.
– Krenula sam na psihoterapije čim sam vidjela fotografije mog ubijenog muža. Prvo na televiziji, a onda u tužilaštvu. Vidjela sam i druga iskasapljena tijela, za neka se još ne zna čija su – kaže ona.
Kaže da je najviše boli to što je Goran predstavljen kakav nikada nije bio i da je njegov “jedini grijeh bio to što je s navijačima htio sa tribina da istjera huligane”.
– Ostala sam sama sa dva mala djeteta. Zbog čega? Zbog Goranove potrebe da pripada nekome i da ima porodicu veliku navijačku jer nije imao onu pravu kao dijete, kad mu je bila najpotrebnija. S tri godine ga je ostavila majka. Živio je u Zvečanskoj pored žive majke koja je izrodila osmoro djece – priča Goksijeva udovica i dodaje da je upravo zbog toga on volio “Partizan, tribine, fudbal”.
– Išla sam i ja s njim na utakmice dok nisu postale horor mjesto. Preklinjala sam ga da se ne suprotstavlja Belivukovoj ekipi i ostalima koji su na silu zauzeli njihovo mjesto na jugu. Znala sam da se to neće dobro završiti, ali ovakve zločine nisam mogla ni da naslutim – dodala je, između ostalog, ona za Srpski Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu