Žene koje su sklone debljanju često kažu: “Ah, šta da radim kad mi štitna žlijezda ne radi!”. I tako štitna žlijezda preuzima ulogu krivca za gojaznost. Oni to jednostavno trpe i nastavljaju da žive sa uvjerenjem koje je apsolutno pogrešno. Mala žlijezda na vratu, u obliku leptira, najčešće nije krivac, već žrtva našeg pogrešnog odnosa prema njoj.
– Koliko često čujem od svojih pacijenata da imaju knedlu u grlu. Istina je da uvećana štitna žlijezda (a uvećana je kod upalnog procesa) može da pritisne okolne strukture i stvori knedlu u grlu, ali je često kvrga znak nagomilanih neizgovorenih riječi i osjećanja. Naučeni smo da sve posmatramo robotski, na primjer upoređujemo tijelo sa automobilom. Kada nas boli grlo, idemo kod doktora, koji ‘pogleda’ unutra, opipa spolja i sugeriše da je ‘sve u našoj glavi’. Mnogi su uvrijeđeni takvom procjenom, ali vjerujte mi, sto posto je tačna. Ljudsko biće ima dimenziju veću od fizičkog nivoa, i bilo bi teško liječiti bilo koji organ ili organski sistem samo gledajući spolja ili iznutra. Na automobilskoj gumi se vidi kada se istrošila i znate zašto, ali organ može dugo da izgleda uredno na ultrazvuku, a da ne obavlja svoju funkciju jer ga nešto blokira – navodi doktorka Toljan.
Ispraviti hormonski poremećaj
Štitna žlijezda je blokirana mnogim stvarima, naovodi doktorka.
– Često govorim svojim pacijentima: “Štitna žlijezda ti je zdrava, ali ne radi dobro jer okolina to ne dozvoljava!”.
Epidemiju bolesti štitne žlijezde možemo razumjeti ako razumijemo da konvencionalna poljoprivreda svakodnevno truje našu okolinu nečim što štitna žlijezda bukvalno ne može da toleriše.
Iznenađena sam činjenicom da se o tome zaista malo razmišlja. Kada pitam ljude na predavanjima ko je po njihovom mišljenju najodgovorniji za trovanje životne sredine, dobijam čudne odgovore, na primjer, “krave koje emituju gasove” ili “automobili”. Veoma rijetko je konvencionalna poljoprivreda na optuženičkoj klupi. Insekticidi, herbicidi, fungicidi, pesticidi i drugi pesticidi ulaze u zemljište, vodu, vazduh, gdje se fiksiraju i kruže u prirodi ili ulaze u naše tijelo.
Mnogi od njih su pravi hormonski disruptori, posebno za štitnu žlijezdu. Kada štitna žlijezda prestane da radi, osjećamo umor i otok, rekli bismo otok cijelog tijela. Kako je koža otečena, naši organi takođe otiču i jednostavno se nadimamo. Ovo nije klasično povećanje tjelesne težine, već nakupljanje tečnosti i metaboličkih proizvoda. Kada je štitna žlezda bolesna, ni jetra ni crijeva ne rade dobro. Štaviše, najnovije naučne studije pokazuju snažnu vezu između gastritisa i bolesti štitne žlijezde, što pretpostavlja da problem uvijek treba posmatrati sa više aspekata – dodaje dokorka Toljan.
Hrana koja slabi štitnu žlijezdu
Dakle, otičemo, dobijamo na težini, osjećamo se umorno i odmah za sve okrivimo štitnu žlijezdu, umjesto da prvo okrivimo hranu koju jedemo ili vazduh koji udišemo. To bi bilo ispravnije.
Kako je precizirala doktorka Toljan osim što nije organski prerađena, hrana može sadržati previše šećera i podići insulin, drugog najvećeg krivca za slabu funkciju štitne žlijezde. Hrana sa visokim glikemijskim indeksom, koja se kupuje u pekarama i u lijepim šarenim kutijama u supermarketima, može da dovede do gojaznosti zbog visokog insulina, posle čega štitna žlijezda prestaje da radi.
– Onda opet krivimo štitnu žleijzdu: “Pa, ugojio sam se jer mi štitna žlijezda ne radi”, a u stvari treba da se zapitamo kako se hranimo. Nebrojeno puta kada su se pacijenti odlučili za dijetu sa niskim glikemijskim indeksom, salo je nestalo, a štitna žlijezda više nije bila bolesna. Zvuči kao čudesan lijek, ali ja ne vjerujem u takve stvari. Svaki lijek je rezultat pacijentove želje za izliječenjem i njegovog pravilnog načina života. Trećeg nema.
Dakle, povećanje tjelesne težine je posljedica visokog insulina, koji “zavarava” štitnu žlijezdu ili, pak, hormonski disruptori (pomenuti -cidi) direktno “zaključavaju” štitnu žlijezdu, a rezultat je nadimanje i oticanje – dodaje ona.
Kortizol
Još jedan hormon doprinosi oticanju i poteškoćama štitne žlijezde. Radi se o kortizolu. Visok nivo kortizola uzrokuje povećanje telesne težine, a nizak nivo kortizola uzrokuje umor, a oba su simptomi slabe štitne žlijezde. Zar ne bi bilo moguće da se riješite gojaznosti balansiranjem kortizola umjesto da se za sve okrivljuje štitna žlijezda?
– Ako uvedemo bioritam koji poštuje noć i dan tako da danju radimo, a noću spavamo i ako pravilno rasporedimo fizičku i mentalnu aktivnost, vjerovatno će nam kortizol biti izbalansiran i ostali hormoni neće trpeti. Gojaznost nije samo proizvod “štrajka”, već dubljeg hormonskog poremećaja koji se može ispraviti ako jedemo zdravu organsku hranu, pijemo prirodnu vodu, poštujemo dan i noć i smanjimo glikemijski indeks – precizirala je doktorka Toljan za Sensu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu