Mirkov nasljednik, Aleksandar Kodić (32) iznenada je preminuo u snu 27. oktobra 2023. godine u stanu na Karaburmi. Muzičar je sada progovorio o bolnoj temi i istakao da vrijeme ništa ne mijenja.
– Šta znam… Kao i prvog dana bez njega. Kako da ti kažem… Ja i dalje sviram i dalje sam na sceni i volim harmoniku jer je to moj posao. Muziku ne puštam u autu. Na svirke, koncerte i svadbe idem. A kako mi je, iskreno da ti kažem, ne znam. Osjećam veliku tugu i prazninu. Ja sam njemu u čast zasadio jedno drvo u dvorištu moje kuće u Jajincima, a jednu sobu u novoj kući sam namijenio njemu. On je uvijek pored mene, i kad sjedim u restoranu, i kad sam u kladionici, i kad sjedim kući za ručkom, kad vozim auto…. Imam takav osjećaj i tako će biti dok sam ja živ. Neću ni jednog momenta da povjerujem da ja njega više nemam. Mislim da ja nisam ni spreman, niti sam toliko jak čovjek da to prihvatim. Teško je! – počinje priču on.
Kodić je otkrio da nema nikakve nove informacije o smrti sina, ali da to i ne želi, prenosi Blic.
– Ne. To je bilo srce, na spavanju. Dalje ja nisam ni istraživao, niti me interesuje više. Njega nema – istakao je on.
“Bio je sveto dijete, dobili smo ga na Svetu Petku”
– Dolazi mi često u snu. Uvijek se nešto smije na nekom biciklu i priča sa mnom, za razliku od moje bivše supruge Jasne, Aleksandrove majke, koja ga jako rijetko sanja. Možda je do sad jednom samo. A ja baš često. Možda je to zbog toga što ja kad sviram, sviram za njega i za mene. Nešto postoji tu. Mislim da on to osjeća i da to dopire tamo do njega na nebu. Bio je sveto dijete. Mi smo se molili Svetoj Petki da nam podari dijete, ona nam ga je i podarila, a na njen praznik je i umro. Ona ga je uzela za sebe. I šta sad ja mogu da kažem?Mirko priča da je u kontaktu sa suprugom sa kojom je dobio Aleksandra, i da je njoj još teže zbog gubitka.
– Jasni je još teže. Čujemo se redovno. Odem ja i na Karaburmu, odem u tu sobu. Subotom smo svi zajedno na groblju. I moja sadašnja supruga i Jasna. Mi smo izgubili zajedničkog sina. To nije mala stvar. Ne daj Bože, nikom. Život ide dalje. Acinoj majci je teško jer ona nema nikog više – ni oca, ni majku, ni sina, ni kćerku. Ja imam jednog starijeg sina, kćerkicu, pa mi opet neko kaže “tata”, a njoj niko nema da kaže “mama”. To su jako teške stvari – rekao je.
Na pitanje da li je predosetio ovakvu tragediju, odgovorio je:
– Nikad me nije zvao “tata”, neki put me je zvao “ćale”. Uvijek me je zvao “kralju moj”. Imam kući jedan duks na kome piše “king” (kralj). Ima jedna slika na kojoj smo on, moj stariji sin, kćerka i moja dva unučića od starijeg sina. Ja sjedim na stolici, a oni iza mene. To smo se slikali u maju prošle godine. Slučajno, na terasi moje kuće, pekli smo neki roštilj. Šta to znači? Otkud meni to da ja prikupim svu moju djecu i da se slikamo zajedno? Kao da sam znao da će neko sa te slike jednog dana otići. Taj duks nikad više neću nositi, uramiću ga, prenosi Kurir.
Mirko isitče da ne želi da zaboravi ni trenutak kada je pronašao sina.
– Sjećam se svega. Ja ni ne pokušavam, niti želim to da zaboravim. Izgledao je kao da spava. Ni pomislio nisam da više nije živ. Nisam ja jak čovjek, nego sam dostojanstven. Takav sam svuda.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu