Ona je bila šef parade. Ona je ta koja je bila glavna u familiji, sve je ona organizovala, voljela je da mi pripremi za put nešto. To je bio jako stresan period za mene, kada treba da putujemo, imala je spisak, bila je kontrol frik. Brinula je o meni i govorila da sam zamlata. Ljetovati sa njom je bila ljepota čistog hedonizma. Kad god smo išli negdje van Beograda, budila se komunikacija o nekim drugim temama koje su bile zapostavljene u njenom svakodnevnom životu jer je uvijek puno radila. Radila je čak i kada se razboljela, sve dok u nekom trenutku nije riješila da to redukuje. Pričala je o poeziji, o književnosti, za***avala se sa onima i ovima. Bilo je nekog stresa, gdje sam, šta sam, ali kao i svaka mama, nije bilo ničega negativnog – istakao je Laća, koji je potom progovorio o svojoj borbi sa drogom.
– Moje liječenje je bilo proces. Vuklo se to dosta dugo, ja sam bio zavisan od heroina u nekom periodu, par nekih godina. To kupim još iz mladosti. U jednom trenutku moje liječenje nije bilo moguće u kućnim uslovima. Ja bez mame i tate, ali i bez svog psihijatra nikada ne bih mogao da se izliječim. Psihijatar je predložio da se hospitalizujem, da mi treba kliničko liječenje i izolacija. To je bilo nekih petnestak dana u klinici. Bila je to privatna klinika, gledam pozitivno na taj period. To je bio stani-pani momenat. Svi su bili uplašeni za mene. To je bio trenutak, ili ćeš lijevo ili desno. Znali smo da ako ja ne budem imao snage, mogu lako da odem do tačke bez povratka. Ali, uz Marininu podršku i svoju spremnost da se liječim, uspio sam. Trajalo je mjesec dana dok nisam zaista otišao na kliniku, a onda kada sam otišao, izlečio sam se. Kada sam izašao iz klinike izgrlili smo se. Jedino smo se u tom periodu čuli preko fiksnog telefona, posjete nisu bile dozvoljene. Smiješ samo sa dvije osobe da pričaš, ja sam izabrao mamu i jednog druga. Ona mi je užasno falila, da vidim njen lik. Fizički mi je falilo. Nije ništa rekla kada me je vidjela, prvo je me zagrlila i izljubila. Ali, bila je srećna. Ja sam izgledao zdravo, izašao sam zdrav – navodi Laća.
– Nakon toga je Ana Nikolić spremala album, Rasta je htio pesmu “Adio amore” za sebe. Marina i ja smo je pisali zajedno, taj refren smo naviše voljeli. Meni je palo na pamet: “Adio amore, još volim te jako, iako si davno izgubila sjaj…”. Dva dana nakon izlaska iz klinike smo riješili tu pesmu. Rasta se oduševio i pao je na dupe kada je čuo pesmu. Snimio je i to je bilo to – zaključio je.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu