Na ovu činjenicu nedavno je na društvenim mrežama upozorio mladi Banjalučanin i izazavao burne reakcije. Reagovali su i borci za ljudska prava, tvrdeći da je u pitanju institucionalna diskriminacija.
Ljudi su, na ovaj način, diskriminisani po uzroku invaliditeta. Uz to, protežirajući ratne vojne invalide, obezbeđuje se i glasačko tijelo, jer je vrlo bitan momenat kada su RVI dobili mogućnost da umjesto ortopedskih pomagala dobijaju novac. To se, praktično, desilo uoči prošlih izbora – kaže pravnica i aktivistkinja Ana Kotur Erkić, dodajući da vlast na ovaj način vrši i indirektni uticaj na boračke organizacije.
Iz Fonda zdravstvenog osiguranja RS su potvrdili da i RVI i druge osobe sa invaliditetom godinama čekaju zamjenu pomagala, te da samo RVI to pravo mogu ostvariti u novcu, ali na teret Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite RS.
Za podpazušne i podlaktne štake, po aktuelnom pravilniku Fonda, osoba sa invaliditetom treba da čeka osam godina da bi promijenila ortopedsko pomagalo, dok na primjer nova elektromotorna kolica mora da čeka čak 10 godina. Ovo važi za sve kategorije osoba sa invaliditetom, pa i za ratne vojne invalide.
Ipak, ratni invalidi su se izborili za koliko toliko bolji status, bar kad su u pitanju ortopedska pomgala, koja mogu sami kupiti po svom izboru, novcem koji dobiju za tu namjenu. Ali, za to su se izborili tek kad su izašli na ulicu.
Podsjećamo, još u junu 2017. godine pred sjedištem Fonda zdravstvenog osiguranja RS amputirci, mahom ratni vojni invalidi, protestovali su, nezadovoljni pomagalima koja su dobijali preko Fonda.
Sumnjajući u korupciju pri nabavci pomagala, zahtjevali su da im se umjesto štaka, kolica i proteza isplaćuje novac, kojim će ih sami nabavljati. Ogorčeni amputirci su kolica i proteze ostavili pred Fondom, „poklanjajući“ ih, u znak protesta, državi koja im ih je, tvrde, ponizila.
Nakon protesta stigao je odgovor iz Fonda: da će osobama sa invaliditetom biti omogućeno da umjesto pomagala dobijaju novac. Međutim, ta se odluka odnosila samo na ratne vojne invalide, za koje je dio novca obezbijeđen iz Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite RS.
Druge osobe sa invaliditetom, pa i civilne žrtve rata, ostale su kratkih rukava. Naime, Ministarstvo rada obezbeđuje 2,5 miliona KM, za ortopedska pomagala za oko 1.500 ratnih vojnih invalida.
Iz Fonda poručuju da su u toku razgovori sa predstavnicima deset organizacija koje okupljaju različite kategorije osoba sa invaliditetom, kako bi se korisnicima obezbijedila češća promjena ortopedskih pomagala.
Primjera radi, Fond je predložio da se za podpazušne i podlaktne štake čiji je trenutni rok trajanja osam godina, skrati na tri godine, a za elektromotorna invalidska kolica rok trajanja skrati sa deset na pet godina – poručili su iz službe za odnose s javnošću Fonda zdravstvenog osiguranja RS.
Novi pravilnik, koji bi osobama sa invaliditetom omogućio da lakše i brže dođu do potrebnih pomagala, trebalo bi, kažu, da stupi na snagu u junu.
Tvrde da to pokazuje istrajnost u nastojanju da se izađe u susret potrebama osiguranika „u skladu sa finansijskim mogućnostima“. Dodaju da uz ortopedska pomagala osiguranici sa amputacijama, te paraplegijom i tetraplegijom imaju i druga prava, pa i pravo na banjsku rehabilitaciju.
– Oni mogu da ostvare pravo na medicinsku rehabilitaciju samo na osnovu uputnice porodičnog doktora, bez prijedloga specijalista, a omogućeno im je da svake godine imaju pravo na medicinsku rehabilitaciju u trajanju od 14 dana – navode u Fondu.
Izvori Srpskainfo u organizacijama koje okupljaju osobe sa invaliditetom tvrde da ove organizacije nisu baš jedinstvene, kada je u pitanju borba za bolje uslove za dobijanje ortopedskih pomagala.
Volaš: Dajte ljudima novac, sve drugo je milostinja
Željko Volaš, predsjednik Udruženja amputiraca UDAS, kaže da, kad su u pitanju ortopedska pomagala, sve osobe sa invaliditetom u RS imaju ista prava, ali da način ostvarivanja tih prava nije jednak, što je takođe problem.
– Svim ljudima sa invaliditetom treba dati novac, ne samo za ortopedska pomagala, nego i za ostvarivanje mnogih drugih prava. Kad imaš svoj novac osećaš se kao dostojanstven ravnopravan građanin ili građanka, svaki drugi način ostavlja utisak da je to milostinja, a milostinja ne treba nikom – kaže Volaš.
Dodaje da je veliko pitanje da li se, prilikom nabavke ortopedskih pomagala preko Fonda na takozvani nalog, dio novca „izgubi do krajnjeg korisnika“, aludirajući da u ovoj oblasti ima i korupcije.
– Bilo bi dobro da u Fondu zdravstvenog osiguranja RS izračunaju tačno koliko imaju korisnika sa pravom na ortopedska pomagala i koliko bi ta pomagala koštala, jer nema logike da se ne može u novcu isplatiti nešto što se novcem kupuje – dodaje Volaš.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu