Danas se u Jugoslovenskom dramskom pozorištu održava komemoracija u čast preminule glumice, koja je svojim vedrim duhom sve oko sebe razveseljavala.
Glumica Ceca Bojković ispričala je koliko je Branka voljela pozorište i da joj se divi zbog njenog humanitarnog rada.
– Branka je istorija ovog pozorišta. Pored divnih uloga koje je odigrala, ona je neko ko se bavio humanitarnim radom. Uvijek je bila okrenuta djeci, mladima. Djece nije imala, a sva djeca su bila njena. To je nju držalo. Ona je po prirodi jedna vedra, vesela žena, puna ljubavi i prema kolegama i životu. Kada smo ovdje proslavljali njen 100. rođendan, ona je govorila “duša mi ište pozoriše”. Uvijek je živjela u sadašnjem trenutku, nije govorila kako je nekada bilo. Bila je vječito mlada. Neka počiva u miru. Viđala sam je kada je imala 102, 103 godine, u posljednje vrijeme je nisam vidjela. Mi smo mislili da ona nikad neće otići – rekla je Ceca Bojković za Blic.
Branka Veselinović rodila se u Starom Bečeju u Austrougarskoj. Kršteno ime joj je Branislava Ćosić, odrasla je uz tri sestre i dva brata. Majka joj je bila učiteljica (preminula je kada je Branka imala 12 godina, a otac je bio bečki đak, bibliotekar „Matice srpske“ i profesor književnosti u šegrtskoj školi u Bečeju). Branka je pohađala Glumačku školu pri Narodnom pozorištu u Beogradu, a nakon samo dvije godine studiranja, kada je imala 19 godina, otišla je na praksu u Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu i dobila ulogu u predstavi „Karlova tetka“.
U Novom Sadu je ostala do 1940. godine kada je prešla u Beograd (vraćala se, tačnije vraćali su je u Novi Sad pod sumnjom da je u Beogradu Partizanima “doturala lijekove” za vrijeme okupacije”).
Igrala je u prvoj predstavi Jugoslovenskog dramskog pozorišta 3. aprila 1948. u komadu „Kralj Betajnove“. U Beogradu je igrala u Umjetničkom (1940–1942), Narodnom (1944–1947) i Jugoslovenskom dramskom pozorištu (1947–1978). Igrala je na scenama svih beogradskih pozorišta, a u Americi je na engleskom jeziku igrala glavnu ulogu u predstavi “Majka hrabrost i njena djeca”. U svojoj matičnoj kući, Jugoslovenskom dramskom pozorištu odigrala je preko četrdeset uloga. Za ulogu Gine u Nušićevoj „Ožalošćenoj porodici“ dobila je „Sterijinu nagradu“ 1964. godine.
Dobitnik je još mnogih plaketa, nagrada i priznanja za svoj glumački i humanitarni rad, kao što su Orden rada sa zlatnim vencem, Nušićeva nagrada za životno djelo, Sterijina nagrada, Vukova nagrada, Nagrada Mali princ za životno djelo, koju dodjeljuje Međunarodni festival pozorišta i mnoge druge. Počasni je stanovnik Novog Sada, Beograda i Dječjeg sela, članica Diplomatskog hora žena i dopisni član Srpske razvojne akademije. Od 1980. je ambasador UNICEF.
Posebno se angažovala u humanitarnim priredbama za decu, mada nije imala djece. Sa suprugom Mlađom je osnovala Fond Branke i Mlađe Veselinović za pomoć invalidnoj djeci. Poliglota je, govori engleski, ruski, njemački, francuski, češki, mađarski i italijanski jezik.
Bila je bliska prijateljica sa Desankom Maksimović, Mirom Stupicom, Marijom Crnobori, Čkaljom i Mijom Aleksićem. Kada je 1964. godine nagrađena Sterijinom nagradom u žiriju je, između ostalih, bio i Meša Selimović.
Zahvaljujući njoj i Mlađi dodeljuje se Nagrada „Branka i Mlađa Veselinović“ počevši od 2012. godine. Dosadašnji dobitnici su: Nebojša Glogovac, Aleksandra Janković, Vojin Ćetković, Nataša Tapušković, Jelisaveta Sablić i Nenad Jezdić.
Povodom 100. rođendana Branke Veselinović priređena je svečana proslava u Jugoslovenskom dramskom pozorištu 17. septembra 2018, kojoj su prisustvovali brojni glumci, reditelji i TV ekipe.
Branka Veselinović umrla je 8. februara u svom domu sama, a u kući ju je pronašla njegovateljica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu