Vijest o njenoj iznenadnoj smrti 10. januara, u njenom stanu na Vračaru, pobuđujući veliku tugu, gromoglasno je odjeknula. Prenijeli su je, uz osvrte na njenu bogatu karijeru, i mnogi mediji u regionu. Sarajevski portal Klix piše da je važila za jednu od najboljih glumica bivše Jugoslavije. Zagrebački Jutarnji list je naziva “jednom od najvećih zvijezda bivše države”. Vijest o njenoj smrti na udarnim mjestima objavili su i crnogorski RTCG, CDM, zagrebački Večernji i Dnevnik, kao i banjalučke Nezavisne…
IZUZETNA LJEPOTA
Kada bi u samo nekoliko redova trebalo reći šta je sve značila i zračila, dio toga bi svakako moglo biti i to da je, vrlo smjelo za vrijeme u kom je počinjala, istovremeno sa posebnim, visokim umjetničkim dometom, napravila u ondašnjoj jugoslovenskoj kinematografiji radikalan iskorak, između ostalog, postavši protagonista erotike koja nikad nije sama sebi cilj, naprotiv. Uz ogroman dar, harizmu i ljudskost, njena izuzetna ljepota, na neki čudesan način bezazlena, naivna mladalačka drskost prepletena sa iskrenošću i otmenošću, svojevrsno su obilježje glumačkog bića Nede Arnerić koje je na najrazličitije načine dolazilo do izražaja u raznim ulogama, piše Blic.
A šturi podaci njene impresivne biografije kažu… Rođena je 1953. u Knjaževcu. Već sa 10 godina postala član nekada čuvane dramske grupe Bate Miladinovića. Sa samo 13 godina snimila je prvi film “San” Puriše Đorđevića kojim je osvojila i publiku i kritiku. Igrala je i u drugim njegovim čuvenim filmovima, poput “Jutra”, “Oh, divljino”… I to uz Milenu Dravić, Miju Aleksića, Ljubu Tadića…
ULOGE I PONUDE
A bilo joj je samo 16 kada je upisala Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u klasi profesore Milenka Maričića. Međutim, ubrzo su na putu do diplome iskrsle prepreke. U ono vrijeme glumci tokom studija, naročito u prvoj i drugoj godini, nisu mogli da snimaju filmove, a njoj su se nizale uloge i ponude koje se ne odbijaju. Uz to, pomenimo, roditelji koji su je podržavali u svemu pa i u tome, razumije se, strijepili su da će talas glumačkog uzleta brzo proći. Nije prošao, znamo, nisu bili u pravu, ali jesu joj pružili svu podršku i da upiše Istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu gdje je diplomirala 1980. godine.
Godine 1968, između ostalog, snima film “Višnja na Tašmajdanu”, igrajući ulogu koja će je dodatno proslaviti i uvrstiti u sam vrh ondašnjeg jugoslovenskog glumišta. Hroničari i znalci bilježe da je krajem šezdesetih “postala kultna figura”, glumački na najbolji način stajući rame uz rame sa Ljubišom Samardžićem, Miodragom Petrovićem Čkaljom, Velimirom – Batom Živojinovićem… i drugima.
A ona je, kada je umro, o Bati Živojinoviću kazala:
– Kad pomislim na Batu, u svijesti mi odzvanja jedna riječ. Gazda! Ne u onom uvriježenom značenju, značenju na prvu loptu. Već gazda u najpozitivnijem mogućem smislu te riječi. Taj čovjek je bio gazda života, gazda situacije, gazda filma. Gazda kao neko ko razumije stvari, ovladava njima i pameću i uvidima i emocijama i naklonošću… Od njega sam učila i kako se gazduje sopstvenom snagom.
SEKS-SIMBOL
Faktografija kaže da je od 1969. godine živjela i radila i u inostranstvu i u Jugoslaviji. Između ostalog, godine 1973. snima film “Shaft in Africa” koji dobija status kultnog, a čuvene scene u kojima je naga načinile su je seks-simbolom toga vremena. Njena inostrana karijera nije bila sasvim podržana od roditelja te je, uz još neke svoje razloge, od nje odustala.
Mnogo kasnije je govorila da se nikada zbog toga nije pokajala i da je zahvalna roditeljima na tom uticaju. Iste te, već pomenute, 1973. igrala je lik Jagode u filmu “Sutjeska”, a potom se, na preskok, nižu role na velikim i malim ekranima u ostvarenjima “Užička republika”, “Grlom u jagode”, “Ispravi se Delfina”, “Ljubavni život Budimira Trajkovića”, “Ko to tamo peva”, “Nedeljni ručak”, “Moj otac na određeno vreme”, “Priče preko pune linije”, “Varljivo leto ‘68”…
Na vijest o njenoj smrti Lordan Zafranović je, između ostalog, rekao da je bila “rođena za film”, a ona je, podsjetimo, impresivno igrala u njegovim filmovima “Osmi dan u nedelji” i “Haloa – praznik kurvi” koji prati život bračnog para iz Njemačke; zanosne mlade Majre i vremešnog joj supruga Manfreda (Stevo Žigon), na avanturističkom ljetovanju na Jadranu. Neda je Majru otjelotvorila uz snažnu a svedenu punokrvnu putenost i žudnju za životom koja, uprkos tamnoj strani strasti, izbija iz svake pore, a Majra je Nedi donijela Zlatnu Arenu na Filmskom festivalu u Puli.
PONOVO U PULI
Trebalo bi i vremena i prostora da se, tek ovlaš, kaže po koja riječ o raznim njenim ulogama. Jedna od posljednjih je u hrvatskom filmu “Aleksi” Barbare Vekarić s kojim je 2018. bila na Filmskom festival u Puli, kojom prilikom je rekla i ovo:
– U pulskoj Areni mi srce uvijek lupa kao ludo. A uvijek, kroz čitavu karijeru, veliku čast i zadovoljstvo mi je činilo da se duboko poklonim publici. (…) Igram, u ovom vrlo interesantnom, zanimljivo rađenom filmu, starovremensku majka koja bi da zadrži kćerku na tom ostrvu, u porodičnom poslu pravljenja vina. Ne pruža joj podršku da razvije svoj talenat, ni da ode u bijeli svet, što ta mlada djevojka toliko želi. Nećemo o tome da li je junakinja na kraju filma otišla u veliki svijet, što joj kao Neda Arnerić od srca želim.
Uz priznanja koja je kroz karijeru osvojila na Pulskom festivalu Neda Arnerić je dobila i niz drugih nagrada, među kojima su Plaketa jugoslovenske kinoteke, Beogradski pobjednik, “Pavle Vuisić”…
Jezikom brojki, po IMDB, na malim i velikim ekranima ostvarila je blizu 120 uloga. Veoma je držala do pozorišta i svojih teatarskih rola, a odigrala ih je preko 40. Pomenimo samo tek nekolicinu predstava: “Kir Janja” u režiji Dejana Mijača, “Profesionalac” Zvezdara teatra, dugovečnu “Igru parova” (Beogradsko dramsko), “Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo” gdje joj je partner bio Feđa Stojanović…
Jedna od posljednjih bila je uloga u predstavi “Aleksa u Zemlji čuda” prema tekstu Branka Milićevića na sceni pozorišta “Puž”, o čemu je, za medije, kazala:
– Veliki je izazov igrati u predstavama za djecu zato što je to zapravo najzahtjevnija publika. Ne možete da ih zavedete, izmanipulišete, da ih osvajate glumačkim cakama… Njihova je snaga u iskrenosti. Iskreni su i kada se plaše, i kada plaču, i kada navijaju, i kada se smiju. Inače, meni je svaki posao kao da ga radim prvi put. Ne oslanjam se na staru slavu, nisam se nikada uljuljkivala na lovorikama, tako sam i vaspitavana. U svakoj novoj ulozi se uvijek borim i dajem kao da mi je prva.
POSEBNA DELFINA
U jednom intervju potpisniku ovih redova rekla je da u njenoj karijeri na neki način posebno mjesto ima film “Ispravi se, Delfina”… A, nakon nekog vremena, uz podsjećanje na tu izjavu, kazala je:
– Tu sam ulogu baš voljela. Na neki način je možda bila i prekretnica… Teška, ozbiljna uloga. To je žena koja kao nije ambiciozna, ali u stvari sve radi da sprovede u djelo ono što je zacrtala. Zbog toga sam je nekako prepoznavala u sebi lično. Ni ja nisam naročito ambiciozna, ali kad se prihvatim nekog posla i zadatka, onda to sprovodim u djelo svim svojim snagama, pedantno i tačno. Delfina je sebi zacrtala krupan zalogaj – da prepliva Lamanš po svaku cijenu. Mnogo joj se toga ispriječilo na putu, ali uspjela je. A kad su je dočekali novinari, slava, raskošne haljine, shvatila je da to nije njen život, okrenula se i otišla u nepoznatom pravcu. Jer njoj je bilo važno da prepliva Lamanš, a ostalo je nevažno.
Na pitanje, kada bi počinjala iz početka šta bi rekla sama sebi, kazala je:
– Ne brini, ispravićeš se, Delfina.
Brakovi
Bila je u braku sa rediteljem Dejanom Karaklajićem, glumcem Radetom Markovićem i doktorom Miloradom Mešterovićem. Vrlo teško je podnijela smrt trećeg muža s kojim je bila u harmoničnom braku preko 35 godina. Veliku pažnju javnosti privuklo je i kada ju je prošle godine u februaru, poslije muževljeve smrti, brat pronašao bez svijesti u njenom stanu, poslije čega je bila hospitalizovana na VMA, kao i kada je prije četiri godine pala sa balkona svog stana. Nedavno je govorila za medije da je to sve iza nje i da planira put u Indiju. U noći njene smrti među šokiranima tužnom viješću bili su i njeni bliski prijatelji s kojima je za koji dan trebalo da ide na skijanje…
Galerija
Kao istoričar umjetnosti jedno vrijeme držala je u Beogradu galeriju izrazitog renomea, a premda nije bio predmet velike medijske pažnje, izuzetan je njen dugogodišnji veliki doprinos radu Niš art fondacije koju je osnovao renomirani slikar koji je živio i radio u Njujorku Radovan – Lale Đurić (1945-2014), kao podršku ovdašnjim mladim slikarim, a koju je i vodila nakon smrti osnivača.
– Gledam ove radove mladih ljudi i lijepo mi odzvanjaju Laletove riječi kako je talenat najveća vrijednost na svijetu. I jeste! – govorila je.
Kratko u politici
Imala je jasan, građanski, politički stav i u Demokratsku stranku se učlanila 1996., učestvovala na nekad čuvenim a danas zaboravljenim protestima do 2000., kada je upoznla kasnije ubijenog premijera Đinđića i postala i poslanik u parlamentu (2000 – 2004). Nakon Đinđićeve smrt, povukla se iz politike.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu