Obavezni tehnički pregled, plaćanje raznih taksi, pa tek onda registracija. Čekanje je neminovno, toliko da pojedini građani uzimaju čak i slobodan dan kako bi uspjeli završiti ovaj posao.
– Radi samo jedan šalter, pa kako onda da dođemo na red?! Čekao sam dva sata, ko danas ima toliko vremena za gubljenje – kaže Banjalučanin razočaran u ovakav sistem.
Glavobolje prilikom registracije službenih vozila nisu pošteđeni ni privrednici. U jednoj firmi pričaju kako su čak imali dodatne troškove, a sve zbog tuđe greške.
– Već dva puta nam se dešava da neko od službenika pogriješi; jednom je drugačije upisan naziv firme, a drugi put identifikacioni broj. Zbog toga smo opet morali donositi dokumentaciju u CIPS, i to originale, izvod iz sudskog registra, da dokažemo da je riječ o istoj firmi. I, naravno, opet plaćamo takse, iako nije bila naša greška – govori ovaj privatnik.
Pored osiguranja i tehničkog pregleda, koji čine najveću stavku prilikom registracije, vozači moraju platiti putarinu, porez, taksu za vodoprivredu, AMS, naljepnicu, potvrde o registraciji, te tablice. Od čekanja se ne može pobjeći ni prilikom plaćanja ovih dažbina. Elektronsko bankarstvo kojem se ljudi sve više okreću ovdje nije opcija, jer uplatnice moraju biti ovjerene pečatom.
– Uplatnice se prvo moraju ovjeriti u banci ili pošti, pa tek onda se može u MUP. Klijenti onda predaju agenciji za osiguranje da završi registraciju kako ne bi oni morali hodati po institucijama. Mi nosimo svu papirologiju u CIPS, ali i nama se dešava da po pet dana čekamo na protokol – ispričao nam je dugogodišnji radnik u osiguranju.
A dok naši građani nabrajaju mane ovakvog sistema, samo preko Drine, u Srbiji, sve je digitalizovano i registraciju je bez čekanja moguće završiti već u stanicama za tehnički pregled.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu