Ipak, postoji i onaj manji broj mladih, koji unosi nadu u bolje sutra i koji svojim radom i trudom prave male, ali pozitivne promjene u svojim lokalnim zajednicama.
Često čujem rečenicu: Zašto bih volontirao, ako mi to neće donijeti nikakvu korist? Tužno, ali veliki broj ljudi baš ovako razmišlja.
Da bi neko volontirao i razumio zajednicu u kojoj živi, potrebna je empatija. A nedostatak empatije je nešto što nam svima nedostaje danas.
Mladi ni u školi, a često ni u okviru porodice ne mogu osjetiti, niti naučiti šta je to empatija. Kroz društvene mreže i obrasce ponašanja koji su u sada u “trendu” postaju hladnokrvniji, agresivniji i problematičniji.
Generalno gledano, naše društvo danas nema izražen osjećaj saosjećanja i pomaganja drugima. Mladi vrednuju samo ono što im može donijeti korist i što im je u datom momentu bitno da opstanu, pa se okreću nekim ličnim interesima, a često druge ljude preko puta sebe i njihove potrebe uopšte ne vide i zanemare.
Djeca još u osnovnoj i srednjoj školi ne stvaraju naviku volontiranja i humanitarnog rada i ne uviđaju probleme i potrebe drugih. Zbog toga je veoma važno učiti djecu na vrijeme, od malih nogu, o osnovnim životnim vrijednostima. Učiti ih da pomažu onima kojima je pomoć potrebna.
Na sve to najviše mogu da utiču roditelji i obrazovne institucije koje bi trebale više da se angažuju. Važno je raditi na stvaranju podrške mladima o podizanju svijesti volontiranja u njihovoj zajednici.
Osim kvalitetnog provođenja slobodnog vremena, kroz volontiranje mladi mogu dati doprinos razvoju zajednice, ali ujedno raditi i na ličnom razvoju, ostvarivati nova poznanstva i prijateljstva, a i skupljati iskustva, koja će im sigurno značiti nekada u budućnosti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu