Ispade da su im poskupljenja postala najmanja briga jer su, doduše teška srca, i shvatili i prihvatili da, svako malo, pojedine artikle moraju da plaćaju skuplje.
Međutim, nikako da se naviknu da ti artikli, iako im cijene skaču gotovo na mjesečnom nivou, imaju sve manje i manje grama. Dakle, em skuplji, em manji, pa se ti ne srdi?!
Tako su, na primjer, kilogramska pakovanja šećera i riže zamijenila ona od 900, 800, pa čak i 750 grama, dok su vrećice tjestenine sa pola kilograma sklizale na 400 grama. Čokolade od 100 grama prava su rijetkost, a umjesto 50 grama, čips se prodaje u pakovanjima od 35, pa čak i 27 grama.
Još kad dođu na kasu, pa im trgovac pođe obračunavati cijene koje na rafovima vidjeli nisu i koje su, logično, više od onih zakačenih ispod proizvoda, ne znaju šta bi od sebe.
Naše građane srde i takozvana sniženja i rasprodaje, gdje ne mogu da se snađu ni šta je koliko koštalo, ni za koji je procenat pojeftinilo, ni da li je uopšte pojeftinilo. Dešava se i da lukavi trgovci, prije sniženja, cijenu nekog odjevnog predmeta najprije povećaju, pa je, kao, snize, tako da on košta kao i prije famoznog pojeftinjenja.
Ali, potrošačima je u očima samo slika one okrugle narandžaste etikete, sa koje oči bodu ogromni procenti sniženja, pa često i ne računaju, nego kao omađijani odmah kupuju. Kad vide da je cijena i poslije sniženja ostala ista, a lukavi trgovci samo sklonili onu vražju etiketu, dođe im da iz svoje kože iskoče.
Iz udruženja potrošača apeluju na kupce da sve pomenute slučajeve prijave, kako bi inspektori mogli da sankcionišu nesavjesne trgovce. Ali, nakon što shvate da su zakinuti, prevareni ili obmanuti, potrošačima najčešće nije do toga. A sve i da jeste, ne vjeruju da će njihove pritužbe išta promijeniti, jer su naučili bar toliko da šut sa rogatim nikad mogao nije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu