Sa malim sinom Branislavom koji je tada imao 9 godina krenuli su prvo u Beograd, u grčku ambasadu po vizu. Prije toga, listali su oglase u novinama i tražili posao u Grčkoj.

– Čitali smo novine i oglase i tražili posao. U oglasima bi stajalo da nude smještaj, hranu i posao na njivama, a plata je u to vrijeme bila 1.000 maraka. Međutim, sve je to bila laž i prevara jer kada bismo pozvali neku od tih agencija da se raspitamo za detalje, svi bi nam redom odgovorili da oni nisu turistička agencija – sećala se za Žena.rs Gordana.

Nimalo obeshrabreni, riješili su da sami dođu na lice mjesta i snađu se.

– Tako smo se jednog sunčanog avgustovskog dana smjestili u turistički autobus za Grčku. Dobro se sjećam da je temperatura bila 45 stepeni. U autobusu smo pokušali da se među putnicima raspitamo za neki savjet ili kontakt za posao, ali nismo uspjeli.

Iskrcali smo se u Solunu. Svi su otišli svojim putem a Željko i ja smo ostali na temperaturi od 45 stepeni, sa samo jednom kesom u ruci i malim djetetom, moleći boga da nam pomogne u novom životu. Imali smo taman toliko para da kupimo djetetu kupaće gaćice i goveđi gulaš da pojedemo i to je bilo sve. I zaista, dobri bog nam je poslao gospodina koji je studirao u Srbiji, a držao prodavnicu teksasa u Solunu. On nas je uputio na mjesto Nea Kalikratia i tamo počinje naša borba – govorila nam je Gordana.

Nisu se plašili, ni sramili bilo kog posla

Za početak, sve troje radili su u poljoprivredi, zajedno. A onda se razdvajaju i svako nalazi svoj posao.

– Ništa nije bilo lako, a ni sramno. Muž je radio majstorske poslove, ja sam čuvala starija lica po kućama, a nekada i noću u bolnicama kao medicinska sestra. Uz to sam čistila kuće, vile i stanove. Radila sam i u prodavnici obuće, gdje sam sama radila sve poslove budući da je gazda radnje stekao veliko povjerenje u mene. Sin je pored škole radio i po tri posla da bi danas imao završene tri škole i tri diplome.

Napor se isplatio

Sav taj napor se isplatio jer već dugo su potpuno obezbijeđeni i srećni u Grčkoj.

– Grci su nas prihvatili kao najrođenije i mnogo nam pomogli i podržali nas, što nikad nećemo zaboraviti. Danas živimo pristojno poslije napornog i trnovitog početka. Zahvalni smo bogu na svemu i uvijek rado pomažemo svakome kome je pomoć potrebna, kao što su i naša braća Grci nama. Danas imamo gomilu grčkih prijatelja i svi nas gledaju kao svoje sunarodnike. Sin nam ima grčko državljanstvo i služio je ovdje vojsku a i ja uskoro očekujem da i zvanično postanem Grkinja. To je jedini problem sa kojim se trenutno suočavamo, pošto je teško doći do grčkog državljanstva, ali vjerujem da ćemo i u tome uspjeti – kaže Gordana koja se već duži niz godina sada bavi turizmom i uživa u svom poslu, piše Žena Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu