Vodvilj po tekstu Imrea Benčika je vječna priča o muško-ženskim odnosima, prevari, vrsna komedija situacije, neodoljivo zabavne igre, duha, zabuna i traženja, koja je u adaptaciji Aleksandra Pejakovića sjajno prilagođena domaćim gledaocima.
Meni je prije svega bio izazov da se prihvatim postavke vodvilja na kamernoj sceni, jer to tehnički gotovo da nije moguće, da ne kažem zabranjeno, odnosno ravno samoubistvu ovog žanra. Bilo je tu naravno i opravdanog straha, pošto sam već iza sebe imao postavke predstava „Odumiranje međeda“ i „Žiranata“, koje su bile najgledanije na repertoaru i neminovno se postavljalo pitanje da li s obzirom da je ponovo riječ o komediografskom žanru, može li da se ponovi uspjeh prethodnih predstava – kaže Pejaković i dodaje da veliku zahvalnost kao režiser duguje fenomenalnoj scenografiji i vrhunskim glumcima.
– Tehnički smo uspjeli, prije svega zahvaljujući scenografskom rješenju naše sjajne Dragane Purković Macan, koja je odradila fantastičan posao na sceni. Naravno vrsni glumci NPRS i publika su ti koji su predstavu prihvatili i očuvali komad na sceni evo sve do jubilarnog pedesetog izvođenja – skromno kaže režiser.
Pejaković kaže da su određene izmjene orginala bile neophodne kako bi publika lakše razumjela preplitanja zabuna u tekstu.
– Vodvilj Imrea Benčika u mojoj adaptaciji i režiji nije ispoštovao izvorni naziv ni topografiju komada, jer sam smatrao da bi on onemogućio predstavi da se logički i konsekventno razvije. Na taj način želio sam radnju približiti ovdašnjim gledaocima kako bi lakše pratili preplitanje zabuna. Ovim postupkom omogućio sam i glumcima veći prostor za igru i uživanje u njoj, što je preduslov za uspjeh vodvilja kod publike-kaže Pejaković.
U komadu uloge tumače Ljiljana Čekić, Miljka Brđanin, Dragoslav Medojević, Vedrana Mačković Zubović, Ognjen Kopuz, Radenka Ševa, Bojan Kolopić i Zoran Stanišić, dok naslovnu ulogu u komadu nosi mladi glumac Rok Radiša, kojem je ovo ujedno i bila prva rola u profesionalnom anganžmanu NPRS.
– Iskreno, ne znam odakle da počnem kada se osvrnem na prethodne četiri godine. Kada sam prvi put saznao da ću igrati Mihajla Jovanovića, odnosno glavni lik, bilo mi je malo nezgodno, u smislu gdje ja pored svih vrsnih glumaca u NPRS da igram glavnu ulogu. Pitao sam se da li ću se snaći, šta će ljudi reći, ali dao sam sve od sebe sve ove godine i čiste savjesti sam – kaže Radiša i dodaje da su rijetke predstave koje dožive 50 izvođenja.
– Sama činjenica da je predstava doživjela 50 izvođenja, nema većeg priznanja od tog za jednog umjetnika. Izgleda da se nešto dobro radi čim publika dolazi iznova i iznova. Hvala i publici i starijim kolegama na podršci, jer svaki dan učimo jedni od drugih, a takođe zasluge za uspjeh dijelimo zajednički svaki put kada smo na pozornici – kaže Radiša.
Zanimljiv jubilej
Ovaj isti komad pod nazivom “Pozajmljeni stan” prije 31 godinu je igran na sceni Narodnog pozorišta Bosanske Krajine, kako se tada zvalo NP RS.
Zanimljivo je da je prva čitaća proba za “Garsonjeru” 4. marta 2014. godine bila na 31. “godišnjicu” od premijere “Pozajmljenog stana” 1984. godine kojoj je prisustovao autor Imre Benčik.
Činjenica da njegov vodvilj opstaje bez obzira na promjene u pozorištu i društvu generalno, dovoljno govori o njegovom kvalitetu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu